Za jedne, oni su ljudi koji su znali sve unapred. Za druge, simbol narodne mudrosti i vere u sudbinu. A za treće, naročito za istraživače i istoričare, primjer kako mit nastaje, širi se i prilagođava potrebama vremena. Jer kada se pažljivo pročitaju pisani tragovi i uporede sa istorijskim činjenicama, postaje jasno da Kremansko proročanstvo nije nastajalo odjednom, već je decenijama dograđivano, menjano i osavremenjavano, često u skladu sa političkim interesima i aktuelnim događajima.

Proročanstva koja stižu sa zakašnjenjem

Jedna od najčešće ponavljanih tvrdnji jeste da su Mitar i Miloš Tarabić još u 19. vijeku prorekli velike ratove, pa čak i Treći sjvetski rat, uz utješnu poruku da "mi u tom ratu nećemo ratovati, nego će se drugi tući preko naših glava".

Problem je, međutim, što se Prvi svetski rat u Kremanskom proročanstvu pojavljuje tek 1915. godine, dakle godinu dana nakon što je već počeo, i to u tekstovima objavljenim poslije smrti Tarabića.

"Na osnovu pisanih tragova došao sam do zaključka da se praktično nijedno proročanstvo slavnih Tarabića nije pojavilo pre događaja na koji se odnosi. To su takozvana retrodatirana proročanstva", rekao je beogradski publicista Voja Antonić pre desetak godina u razgovoru za Telegraf.

Tek nakon završetka Prvog svjetskog rata pojavljuju se tvrdnje da su Tarabići navodno pogodili i godinu njegovog kraja, ali i da su rekli kako posle toga više neće biti ratova.

Ako bi se to prihvatilo kao istina, po Tarabićima ne bi bilo ni Drugog svjetskog rata, a kamoli Trećeg.

Priča o Trećem svjetskom ratu pojavljuje se još kasnije, tek početkom 21. vijeka, u knjigama autora koji su tvrdili da su pronašli "originalni rukopis" Kremanskog proročanstva. Njegova autentičnost nikada nije potvrđena.

Kralj ih učinio popularnim

Tarabići vjerovatno nikada ne bi postali nacionalna senzacija da nije bilo kralja Milana Obrenovića. Kada je krajem 19. vijeka riješio da se razvede od kraljice Natalije, suočio se sa snažnim otporom ministara i javnosti.

Izlaz je pronađen u proročanstvu.

Kralj je saopštio da su Tarabići iz Kremne "vidjeli razvod" i da je to sudbina kojoj se ne može pobjeći. U tadašnjem društvu, gdje su proročanstva i "božja volja" imali veliku težinu, taj argument je bio dovoljan.

"Ma koliko to danas zvučalo naivno, taj izgovor je bio uspješan i savetnici su prihvatili kraljev zahtjev", objasnio je Antonić.

Tu priču je kasnije u javnost plasirao Pera Todorović, urednik "Malih novina", prvog srpskog tabloida. Upravo tada Kremansko proročanstvo počinje da se širi, dobija nova izdanja i nova "predviđanja".

Dolazak crvenog kralja

Saga o Tarabićima nastavila se i poslije Drugog svetskog rata. U tekstovima koji se pojavljuju tek nakon što je Josip Broz Tito već učvrstio vlast, Tarabićima se pripisuje proročanstvo o dolasku "crvenog kralja".

"Zanimljivo je da se to proročanstvo nigdje ne pominje dok Tito već nije bio na vlasti", primjećuje Antonić.

Tokom devedesetih godina, Kremansko proročanstvo se ponovo prilagođava. Dijelovi o tome kako će Srbe "voljeti svi narodi" menjaju se u najave novih ratova, posebno u Bosni.

U isto vrijeme pojavljuju se i tvrdnje da će Srba ostati toliko malo da će "svi moći da stanu pod jednu šljivu". Prema Antoniću, ovo proročanstvo se prvi put pojavljuje u hrvatskom "Jutarnjem listu", a tek kasnije ulazi u domaća izdanja.

Ni 5. oktobar 2000. godine nije prošao bez Tarabića. U javnosti se pojavljuje priča da su navodno prorekli dolazak čovjeka čije je prezime isto kao i mjesto njegovog rođenja, što je povezano sa Vojislavom Koštunicom iz sela Koštunići.

Istina je, međutim, da Koštunica nije rođen u tom selu, ali to nije spriječilo da se proročanstvo primi u narodu.

Jedino proročanstvo koje djelimično stoji

U moru navodnih predviđanja, Voja Antonić izdvaja samo jedno koje se može smatrati djelimično tačnim i za koje postoji trag da je zapisano prije događaja.

Riječ je o tvrdnji da će se "loše završiti skupština koja će se sastati o Mitrovu dne", što se povezuje sa atentatom u Narodnoj skupštini 1928. godine.

"Od više od 120 proročanstava koja se pripisuju Tarabićima, samo za ovo može da se kaže da je, uz veliku rezervu, djelimično tačno", rekao je Antonić.

Sve ostalo, zaključuje on, nastajalo je naknadno, kao kombinacija narodnih priča, političke propagande i senzacionalizma.

"Fondacija Džejmsa Rendija nudila je milion dolara onome ko dokaže da ima proročke moći. Za dvadeset godina niko nije uspio da uzme taj novac", podsjetio je Antonić.

Ipak, mit o Tarabićima i dalje živi. Možda baš zato što u vremenima nesigurnosti nudi iluziju reda, smisla i utjehe. Čak i onda kada je jasno da su proročanstva nastajala tek nakon što je istorija već ispisala svoj tok.