Smrznućete se čim čujete da najniža izmerena temperatura iznosi -71.2 stepena, i da se život lokalnog stanovništa svodi na stalno prilagođavanje surovim uslovima.

Kad stegne zima, svaki dan je borba za goli opstanak. Jer, prosječna temperatura tokom ovog godišnjeg doba je oko minus 50 stepeni Celzijusa, i već pri samoj pomisli na toliku hladnoću ledi se krv u žilama. Zašto bi iko, pri čistoj svijesti i zdravoj pameti, uopšte živio tamo?

Nama je, na ovim geografskim širinama i dužinama, možda teško da to shvatimo, ali stanovnici sela Ojmjakon odavno su smislili bezbroj trikova da izađu na kraj sa ekstremnim situacijama.

Kako izgleda život u kraljevstvu permafrosta, kako često zovu Jakutiju čije je tle zamrznuto tokom većeg dela godine?

S vremena na vrijeme, iz zaleđenog zemljišta ove republike na istoku Sibira i njene davne prošlosti proviri neka kljova mamuta, a nedavno su pronađeni i savršeno očuvani ostaci vuka starog preko 45.000 godina. Zanimljiva otkrića, pod uslovom da ne živite u blizini...

Zima u Ojmajkon stiže ranije. Često se desi da do septembra prvi sneg već pokrije tihe seoske ulice. A kada dođe, ne treba joj dugo da krene punom snagom... Tada je samo pitanje dana kada će se temperatura spustiti na brutalnih minus 50.

Grijanje je, logično, prvo što stanovnici imaju na umu. Bez njega, cijela kuća može da se smrzne za nekoliko minuta. Zato se svake jeseni svi pažljivo pripremaju, skladišteći ogrjevni materijal, hranu i ostale zalihe, i izolujući svoje domove kako bi preživjeli dugu, ljutu hladnoću.

Kada gledamo fotografije ovog mjesta (radujući se u sebi što trenutno nismo tamo daleko), imamo utisak će nam već sam prizor zalediti oči. Oštre ledenice vise sa krovova, prozorska okna ne vide se od debelog mraza, snijeg je toliko smrznut da ni grudvu ne možete da napravite... Nedostaju samo Elza, Olaf i ostali članovi "Frozen" ekipe. Međutim, život je u Jakutiji sve, samo ne zabavan crtani film.

Ojmjakon se nalazi na 750 metara nadmorske visine i ima samo jednu prodavnicu i jednu školu koje se zatvaraju kada temperature padnu ispod minus 50. Bliže je polarnom krugu (oko 350 kilometara) nego prvom gradu i civilizaciji. Najveća znamenitost, statua bika na glavnom trgu u centru, obilježava dan 1924. godine kada je zabilježeno rekordnih 71,2 stepena ispod nule. Najniža temperatura ikad izmjerena u nekom naseljenom mjestu na Zemlji.

Odakle tolika hladnoća? Selo je okruženo planinama koje zadržavaju hladan vazduh i ne dozvoljavaju toplim vjetrovima da mu priđu. Drugi razlog je što zimi dobija tek nekoliko sati dnevne svjjetlosti, te su samim tim temperature izuzetno niske. Na vremenske prilike utiču i blizina Sjevernog pola i Ohotskog mora. Savršeni uslovi za tundre i tajge, ne i za čoveka.

Selo je dobilo ime po obližnjoj rijeci. Kakve li ironije, Ojmjakon na lokalnom evenskom jeziku znači "voda koja se ne smrzava" ili, prema drugom tumačenju, "mjesto gde ribe provode zimu". Starosjedioci Eveni (Lamuti) pripadaju tunguskoj grupi naroda i tradicionalno su nomadi.

Bave se lovom i ribolovom, gaje irvase, čuvaju svoju šamanističku mitologiju i vjerovanja, i nastanjuju ogromne, retko naseljene prostore Rusije i Kine. Njihova brojnost je relativno mala u odnosu na teritoriju koju zauzimaju.

Upravo su Eveni osnovali Ojmjakon dvadesetih godina prošlog vijeka. Relativno mlado naselje nastalo je tako što su stočari napojili svoje irvase na termalnom izvoru i pomislili kako bi bilo idealno da se tu nastane.

U vrijeme Drugog svjetskog rata, u blizini je izgrađen aerodrom za vazdušnu rutu Aljaska-Sibir, koju su američki i sovjetski vojnici koristili za borbe na Istočnom frontu. Ojmjakon se nalazi u blizini ozloglašenog Puta kostiju, kojim je radna snaga prevožena u gulage.

Prema nekim pričama, između 250 hiljada i milion ljudi poginulo je prilikom izgradnje autoputa zbog nehumanih uslova, a njihovi ostaci i danas leže u permafrostu (iako za to nema potvrde u dokumentovanim istorijskim izvorima).

Tokom sovjetske ere u selu je živjelo više od 2.500 ljudi. No, posljednjih decenija broj stanovnika se značajno smanjio – prema popisu iz 2010. ima ih manje od 500.

Pošto se zimi vodovod uglavnom smrzava, sve kuće imaju poljske klozete, kao i pomoćne objekte koji se dodatno zagrijavaju. Zaboravite i na sušenje veša na otvorenom, a i na vožnju automobila kad živa u termometru drastično padne, jer se baterije brzo prazne, dok gorivo može da se zaledi dok trepnete (ako uopšte uspete da trepnete).

U ovom selu je i nošenje naočara opasnost, pošto tokom ekstremne hladnoće mogu da se zalijepe za lice.

S obzirom na činjenicu da je tlo tokom većeg dela godine smrznuto, bavljenje poljoprivredom nije moguće. Osnovnu ishranu čini meso divljači, uglavnom sjevernih jelena, a u lokalne delicije ubrajaju se i jela od smrznute ribe, kao i autohtoni specijalitet – kocke leda od konjske krvi poslužene sa makaronima. Imajte to u vidu ako ikad poželite da posjetite Ojmjakon.

Turizam je u ovom kraju, vjerovali ili ne, jedna od najrazvijenijih privrednih grana: avantura za najhrabrije, za one koji se ne plaše hladnoće i žele da dožive pravu rusku zimu i sasvim drugačije iskustvo.

Posjetioci, kao i žitelji, vole da se na minus 50 kupaju u termalnim izvorima koji se protežu duž korita reke Indigirka. Pravi doživljaj, kažu. Na raspolaganju su im i ribolov na ledu, sankanje sa irvasima, poseta festivalu "Pol hladnoće", upoznavanje sa jakutskom kulturom i kuhinjom...

(Blic)