„Pronašli smo nešto nikad prije viđeno i, što je još važnije, potpuno neočekivano. Iznenađenje da navodno miran sistem bez diska može pokretati tako spektakularnu maglicu bio je jedan od onih rijetkih ‘wow’ trenutaka“, rekao je astronom Simone Scaringi sa University of Durham, prenosi Index.

Bijeli patuljci su ostaci zvijezda sličnih Suncu koje su stigle do kraja svog životnog vijeka. Kada u njihovim jezgrama ponestane goriva za nuklearnu fuziju, jezgro se urušava u izuzetno gust objekt, dok se spoljašnji slojevi izbacuju u svemir. Iako su veličine planete Zemlje, masa bijelog patuljka može dostići i do 1,4 mase Sunca.

U mnogim slučajevima, bijeli patuljci se nalaze u binarnim sistemima i gravitacijom privlače materijal sa zvijezde pratilje. Taj proces često stvara disk materije i može dovesti do snažnih energetskih pojava poput termonuklearnih erupcija. Međutim, u slučaju RXJ0528+2838 disk nije uočen, što čini cijelu pojavu još zagonetnijom.

Sjajni luk oko ove mrtve zvijezde ima karakteristike udarnog vala – strukture koja nastaje sudarom materijala sa okolnim međuzvjezdanim medijem. Analiza svjetlosti pokazuje prisustvo vodika, kisika i dušika, a oblik i gustoća luka ukazuju da je curenje materijala trajalo oko hiljadu godina. To se ne uklapa u poznate modele naglih i kratkotrajnih eksplozivnih događaja.

Naučnici pretpostavljaju da bi objašnjenje moglo ležati u snažnom magnetskom polju bijelog patuljka. Umjesto formiranja diska, materijal sa zvijezde pratilje mogao bi se kretati duž linija magnetskog polja direktno prema patuljku, omogućavajući dugotrajno isticanje materije.

„Naša zapažanja otkrivaju snažno curenje koje, prema našem trenutnom razumijevanju, ne bi trebalo postojati. Ovo otkriće dovodi u pitanje standardnu sliku o tome kako se materija kreće i međusobno djeluje u ovim ekstremnim binarnim sistemima“, izjavio je astronom Krystian Ilkiewicz iz Astronomical Centre Nicolaus Copernicus.

Otkriće je detaljno opisano u uglednom naučnom časopisu Nature Astronomy i predstavlja važan korak ka boljem razumijevanju fizike mrtvih zvijezda i procesa koji se odvijaju u njihovoj blizini.