Prezime je, po definiciji, porodično ime koje se nasljeđuje od predaka i služi za identifikaciju osobe, pokazujući njeno porijeklo, korijene i pripadnost. 

U Srbiji ćete najčešće upoznati Jovanoviće, Nikoliće, Petroviće, Đorđeviće, ali ima i rijetkih, neki bi ih nazvali i morbidnim, za koja vam, kažu lingvisti, ne treba mnogo razmišljanja da biste shvatili kako su nastala.

Prezime otkriva čime se bavio naš daleki predak koji je "pokrenuo" dinastiju. Kovačević – kovač, Lončar – zanatlija koji je izrađivao zemljane lonce, Kasapić – kasapin, Samardžić – samardžija koji je pravio sedla, Majstorović – majstor, i tako dalje. Neka su nastala po mjestima ili krajevima u kojima je porodica živjela, po nadimcima, pa i stranim riječima. Mnoga danas možda zvuče smiješno i neobično, ali su u prošlosti imala sasvim drugačije značenje.

Postoje i ona koja su okarakterisana kao morbidna. Instagram stranica "Poreklo reči" je, pozivajući se na knjigu "Prezimena su čuvari našeg jezika" Zagorke Vavić Gros, navela nekoliko primjera za koje je više nego jasno kako su nastali. Recimo Sinobad – onaj koji bode ili probada sina. I za prezime Ocokoljić mogao bi da bude "odgovoran" stari porodični sukob, budući da vjerovatno znači "onaj koji kolje oca".

Koprivica je, navodi stranica, bilo neželjeno dijete bačeno u koprive, a njegovi potomci uzeli su taj nadimak kao svoj patronim. Zaklan je, jasno, nastalo od glagola zaklati, kao što se pretpostavlja i u kojim riječima leži korjen prezimena Palikuća.

Kozored je onaj koji dere koze, a kozomora – onaj koji ih mori. Zlobec ili Zlomislić je "zao čovjek koji drugima želi zlo", dok Ubiparip znači "onaj koji ubija konja (paripa)". Neobično prezime Mučibaba ima korjen u glagolu mučiti (zlostavljati), ili pak mučati (ćutati).