Ubijeni su Dragor Pejović (20) i Radovan Vučinić (19), a Andrija Kažić je ranjen u testise.
Laušević je nemili događaj opisao u knjizi "Godina prođe, dan nikad".
"Te večeri odlučili smo da, prije nego što odemo na spavanje u sestrin stan, nešto pojedemo i popijemo po pivo. Svratili smo u kafić gdje sam, kada smo naručili jelo, pitao konobaricu: "Kakva je ovo galama?". Čula se neka buka. Mladić koji je sjedio na zidiću kafića upitao je: "Šta je bilo, momak?". Rekao sam: "Ništa, sve je u redu", napisao je Žarko.
"Ovakav dijalog je ponovljen drugi, pa treći put. Nisam učinio ništa što bi moglo da isprovocira svađu. Prišao je još jedan momak i ja sam udaren. Guran sam, vučen, udaran…Za trenutak sam izgubio svijest. Sve se, procjenjujem, zbilo za najviše pola minuta. Sjećam se samo dijelova događaja, jer mi je u glavi bilo sve pomiješano", stoji u pomenutoj knjizi.
"Osjećao sam da mi se torba koju sam u posljednje vrijeme uvek nosio preko ramena i u kojoj je bio pištolj - otima. Uspio sam da izvučem oružje, repetiram, ali napad nije prestao. Pucao sam ne znam koliko puta. Imao sam užasno osjećanje straha", pisao je Žarko i nastavio:
"Vidim zatim da moj brat leži na dva metra od mene i iznad njega onaj drugi momak koji ga bez prestanka udara nečim u glavu. Imao sam utisak da mu uzima život i pucao sam bez razmišljanja", opisao je taj događaj.
Za njega je ovaj događaj postao najteža životna uloga. Ona koja će ga pratiti cijelog života.
Laušević je, poslije više izrečenih presuda koje su ukidane pred Vrhovnim sudom Crne Gore, 2001. godine pravosnažno osuđen na maksimalnu kaznu zatvora od 13 godina, zbog prekoračenja nužne odbrane u obračunu.
Pomilovao ga je predsjednik Srbije Boris Tadić 2011. godine, na osnovu bilateralnog sporazuma između Srbije i Crne Gore koji predviđa da osuđeni izdržava kaznu u zemlji čiji je državljanin.
Članovi porodica poginulih bili su ogorčeni na vijest da je Laušević pomilovan. Ilinka Vučinić, majka ubijenog Radovana Vučinića, jedva je tada smogla snage.
- Tek mi je sin došao iz vojske. Bio je na ratištu... Otišao mi je 1991. u vojsku, a 1993. mi je došao. I te 1993. mi je poginuo... I kako da reagujem, kako ću da reagujem... Ne mogu - rekla je Ilinka prenosi Kurir.
S druge strane, te 2011. godine oglasio se i brat ubijenog Dragora Pejovića, Nebojša Pejović.
- Ipak je oduzeo dva ljudska života. Mog brata i pokjnog druga njegovog Radovana Vučinića... Ovo je stvarno tužno i tragično da je u jednoj državi osuđen, a da mu druga država daje pomilovanje - rekao je tada Nebojša za crnogorske medije.
Iako mu je tragedija obilježila život i nosio je na duši do posljednjeg daha, Žarko Laušević ostao je upisan zlatnim slovima u istoriji domaće kinematografije. I danas se pamte njegove maestralne role, a redovi knjiga koje je napisao čitaju se u jednom dahu.
Žarko je preminuo 15. novembra 2023. godine u Beogradu od posljedica raka pluća.
BONUS VIDEO:
;t=782s
