Nedjelju dana kasnije, pred porođaj, saznala je da je u pitanju rak dojke u četvrtom stadijumu.
Da bi uopšte započela neobećavajuće liječenje, morali su ranije da je porode, a ona je krenula na hemioterapije samo nedelju dana nakon što je na svijet donijela svoje drugo dijete.
- Bio je to zaista emotivan period za mene jer sam bila trudna i očekivala sam svoju drugu kćerku i imala sam pobačaj pre nje, tako da je ovo bila velika stvar. Očekivala sam svoju "duginu bebu". Nismo znali u prvi mah da li se proširio, samo smo znali da je izuzetno agresivno, a ja sam zapravo imala dva tumora dojke i puno limfnih čvorova u pazuhu. Svi su bili devastirani i nisu mogli da veruju, jer nemamo istoriju raka dojke u mojoj porodici ni sa jedne strane.
Tokom indukovanog porođaja je gubila mnogo krvi, pa je još tada bilo pitanje da li će preživjeti. Ipak, iako je bila u kritičnom stanju, uporno je odbijala carski rez, znajući da će oporavak biti duži, što će odložiti početak hemioterapije. Bebini otkucaji srca su jedva postojali, ali nekim čudom, čim se porodila, krvarenje je prestalo, a sa bebom je bilo sve u redu.
Nakon porođaja su joj predviđali još 6 mjeseci života
Samo nedjelju dana nakon što je rodila svoju kćerku, saznala je užasavajuću prognozu - ostalo joj je još samo šest mjeseci života.
Rak se proširio, a samo na jetri je bilo na desetine tumora. Na svake tri nedjelje išla je u bolnicu na infuzije, gdje je morala da sedi po tri sata da bi primila tri lijeka, uključujući lijekove za hemioterapiju i imunoterapiju. Tokom šestomjesečnog liječenja, Lindzi je koliko-toliko i dalje bila u mogućnosti da provodi vreme sa svojom porodicom i osjećala je da je još više uživa u tim trenucima s obzirom na to koliko joj je malo vremena sa njima ostalo. Živjela je sekundu po sekundu, a kćerkama je namijenila video-snimke, spomenare i fotografije, da bi imale po čemu da je se sjećaju kada je više ne bude bilo.
Na polovini liječenja, majka dvoje djece je ponovo išla na skeniranje koje je pokazalo da se njeni tumori smanjuju. I ne samo to - do kraja liječenja više nije bilo nijednog tumora.
- Bili smo tako srećni nakon što smo saznali da u mom tijelu nema raka. Nismo mogli, iskreno, niko nije mogao da vjeruje. Bilo je stvarno ludo i nadrealno. Poslije toga sam otišla i uradila sam lumpektomiju, pa su mi uklonili mjesto gde je prvobitno bio tumor i izvadili gomilu limfnih čvorova. A onda je to poslato na patologiju da se provjeri da li ima preostalih ćelija raka koje smo mogli da vidimo na skeniranju. I rezultat je pokazao da tamo više nije bilo raka. Moj doktor je još uvek potpuno šokiran što sam još uvijek u remisiji.
Inače, lumpektomija je vrsta operacije, uobičajen tretman raka dojke, koja se naziva i delimična mastektomija. Za razliku od mastektomije, koja uklanja cijelu dojku, lumpektomijom se odstranjuju ćelije raka, kao i mali okolni dio zdravog tkiva dojke.
Sada, dvije godine nakon dijagnoze, Lindzi se osjeća odlično, "čak i bolje nego ja prije nego što se sve ovo dogodilo", što se jasno da vidjeti na njenom "TikTok" nalogu, gdje dokumentuje svoj život i sve važne prekretnice u životu svoje porodice.
Dok razmišlja o svom iskustvu, Lindzi je za "People" krajem prošle godine objasnila zašto je smatrala da je važno dokumentovati svoju priču na mreži i zašto nastavlja da dijeli svaki napredak i danas.
- Željela sam da podijelim svoju priču i da podignem svijest. Svi misle da se rak dojke javlja poslije 40. godine. Ne razmišljate baš o tome da se to dešava u vašim 20-im. To je suludo, jer sam sve ove video-snimke snimila kada mi je dijagnostikovan rak , i nikada ih nisam postavila. Sjećam se da sam postavila prvi video na "TikTok" samo da bi moja deca nekad mogla da ga pogledaju. Nisam očekivala da će toliko eksplodirati.
Takođe kaže da je uspjela da se poveže sa drugim ljudima preko društvenih mreža koji su podelili slična iskustva - potpunog izlečenja nakon stravične dijagnoze.
BONUS VIDEO:
