Ljubav prema selu, otadžbini i istoriji porodica Drndarević iz živopisnog sela Zlakusa kod Užica je spojila u jedno. Na taj način u jedno su spojili i ljubav i posao, jer se u njihovom etno-domaćinstvu u ovom selu nalazi prava riznica kulturno-istorijskog blaga. U nadaleko čuvenoj Terzića avliji u muzeju smjestila se bogata zbirka eksponata počevši od Rimskog carstva, preko vremena turske vladavine pa kneževine i kraljevine Srbije, sve do poslijednje Jugoslavije.
[caption id="attachment_557430" align="aligncenter" width="500"]
Foto: RINA[/caption]
- Nešto što je najstarije u zbirci koju mi ovde imamo, svakako je kljova mamuta i u šali ja kažem da je mamut na ove prostore došao sam, ali i nismo daleko od istine. Kada smo sređivali naše etno domaćinstvo, imali smo građevinske radove i kada smo poručili kamion sa pijeskom, on je dotjerao materijal i kada je iskipao pijesak, iz njega je ispala kljova, a pijesak nam je stigao je iz rijeke Save što bi značilo da je on negdje boravio na obalama ove rijeke, kaže domaćin Saša Drndarević.
[caption id="attachment_557419" align="aligncenter" width="400"]
Foto: RINA[/caption]
Pored svakako ovakvog zanimljivog eksoponata koji je sačuvan, Saša u svojoj zbirci ima dosta predmeta sačuvanih iz vremena Kraljevine Srbije. Pa je ovo domaćinstvo sa razlog se našlo na mapi ekskurzija srpskih đaka.
[caption id="attachment_557417" align="aligncenter" width="500"]
Foto: RINA[/caption]
- Imamo veliki broj zaista starih i jako važnih knjiga. Jedna iz 1890. godine, gdje je neka vrsta stenograma, gdje se nalazi gdje je šta koji ministar pičao u to vrijeme, ali se na kraju knjige nalazi i planirani budžet Kraljevine, a meni je posebno zanimljvo to što sam našao na jednoj strani knjige gdje piše da "Mještani sela Zlakusa traže da se pooštre kazne za lopove" i prema mojim informacijama tada je dosta bilo hajduka koji su pljačkali ove krajeve nakon odlaska Turaka sa ovih prostora i ova knjiga je prouzrokovana svim tim nedaćama - dodaje Drndarević.
Osim velikog broja đaka koji obilaze Terzića avliju, gosti stižu iz svih dijelova Evrope, ali i svijeta tako da su se sa srpskom kulturom ovdje u Zlakusi upoznali i Indonežani i Japanci.
Ono što privlači pažnju u ovom domaćinstvu jeste činjenica da je i ono samo jedan muzej na otvorenom, jer se tu mogu vidjeti autentične stare srpske građevine u kakvim su živjeli naši preci, a svako poljoprivredno domaćinstvo ih je nekad posjedovalo. Tu su mljekar, bunar ali i postavka stare srpske škole. Naime prva škola koja je ovdje otvorena bila je upravo u ovom domaćinstvu, pred Drugi svetski rat 1939. godine. Kuću u kojoj su se mališani u to teško vrijeme učili osnovama znanja Drndarevići su pretvorili u svojevrsan muzej koji sjeća na vremena u kom je pismenost bila veliki luksuz.
[caption id="attachment_557416" align="aligncenter" width="400"]
Foto: RINA[/caption]
Tu se vidi da kao i svaka škola u to vrijeme, i ova u Zlakusi bila je oskudna, ali želja za znanjem bila je jača od hladne užičke zime i svih drugih nedaća. Za prvu školu na imanju Terzića vezana je i tragična priča, koja je donekle i odredila njenu sudbinu, piše RINA.
- Poslije bitke na Gradini, Nijemci dolaze i provaljuju u sobu učitelja u kojoj je on boravio prije odlaska u partizane i u njoj nalaze tada zabranjenu, komunističku literaturu. Zbog tih knjiga odvode iz domaćinstva Gvozdena i njegovog sinovca Milisava Terzića, mladića od 18 godina, strijeljaju ih i vješaju na ulasku u selo gdje se i danas nalazi spomen park pod nazivom „Vešala“. Gvozden je bio veliki borac i u ratovima je proveo sedam godina, cijelu Albaniju je prešao pješke, a onda je sudbina htjela da život izgubi u svom rodnom selu“, izjavio je Saša.
BONUS VIDEO:
