Patrijarh Pavle bio je i ostao omiljena figura srpske pravoslavne crkve, poznata po svojoj duhovnoj dubini, skromnosti i posvećenosti miru i pomirenju među ljudima. Rođen kao Gojko Stojčević 11. septembra 1914. godine u selu Kućanci u Hrvatskoj, kasnije se školovao i zamonašio kao član manastira Crna Reka.
Njegov život i služba u crkvi bili su obilježeni dubokom duhovnošću i pastoralnom brigom za svoje vjernike. Pavle je postao patrijarh Srpske pravoslavne crkve 1990. godine, u vrijeme kada je Balkan prolazio kroz turbulentne političke promjene i ratove. Njegova uloga u tom periodu bila je ključna u očuvanju moralnih vrijednosti i duhovnog jedinstva među ljudima.
Patrijarh Pavle je bio poznat po svojoj skromnosti i jednostavnosti života. Živio je u manastiru Rakovica u Beogradu, gdje je vodio asketski život bez mnogo materijalnih potreba. Njegova posvećenost miru bila je vidljiva u njegovim naporima da izgradi mostove između različitih vjerskih i etničkih zajednica u regionu.
Nikada ga nije zanimala moderna tehnologija, niti najnovija kola, nosio je cipele dok se skroz ne pohabaju, vozio se gradskim prevozom, a jedna stvar mu je bila najvažnija - dobrota u ljudima.
Mnogi u njegovim riječima pronalaze utjehu kada se nalaze u najtežim momentima. Naime, kroz samo par rečenica je olakšao bol svima koji ga nosi u sebi iz bilo kog razloga.
- Tuga ne traje vječno. Taj put ka iscjeljenu boli je tesan i uzak i tijesna su vrata što vode u život. A kako su široka vrata i širok put što vodi u propast, mnogo je njih koji njim idu. Dakle, to su dve mogućnosti - rekao je patrijar Pavle i istakao da svako biće treba da dozvoli svojoj duši da odboluje, a onda uz najbliže da počne ponovo da se smije i raduje životu.
Uvijek je podvlačiju da kada nam je najteže imamo na umu da je "čovjek biće kome može i Bog da se obraduje, a od koga može i đavo da se zastidi“, i da u skladu sa tim i postupamo.
BONUS VIDEO:
