Mnogi ljudi se pitaju da li je u redu da se pravedni i uzorni hrišćani muče u životu, dok nekim grešnim ljudima koji ne prezaju ni od čega i nemaju jasne granice, sve ide od ruke. Zašto djeca i pravednici stradaju, ako je Bog pravedan?

Često se ljudi pitaju da li je u redu da pojedinci žive raskalašnim načinom života, da lažu, kradu, ulaze u poroke i odriču se vjere, pa se na kraju ovozemaljskog životnog puta pokaju i odu u raj, pa prođu isto kao ljudi koji su se držali vjere i odolijevali iskušenjima.

O ovome je govorio i otac Rafailo.

"Onaj koji trpi Hrista radi, dobija blagodat"

- Pravednicima se nevolje daju da još više uznapreduju, a grešnicima se nevolje daju radi očišćenja. Grijeh se ne čisti bez nevolje.

Otac kaže ako je u pitanju teški smrtni grijeh, kao na primer čedomorstvo, ne može se to samo ispovijediti, jer pokajanje podrazumijeva očišćujuće trpljenje nevolja, a u tim nevoljama koje se dopuštaju na grešnika, daje mu se mogućnost da se očisti.

- Ispovijest je više buđenje svijesti da smo pogriješili i da tražimo pomoć i oproštaj. U tajni ispovijesti pokajniku se daje snaga, tj. oproštaj u vidu zaloga i snaga da izdrži epitimiju, ne možda konkretno izrečenu, ali sigurno će bogom biti data da istripi do kraja. To je pokajanje. I ta nevolja, ona nije samo poželjna, nego spasonosna.

Otac Rafailo kaže da ima razlike kada Bog da muku pravedniku i kada je da grešniku.

- Muka pravednika podstiče i još više proslavlja, a kad je čovjek "pogan", onda mu se daju posebna iskušenja koja treba da slome njegovu gordost. Obično su jako teška, naporna i ne može niko da ti pomogne jer ih je Bog dopustio. Ni svetac. Džabe se "pogan" čovjek moli, mora da ćuti i trpi. Obično ta epitimija traje dok se duh ne skrši, gordnost potpuno ne raznese i dok čovek ne zajauče, ali molitveno, da mu se sa jaukom i molitva čuje. To je težak proces, teška terapija, ali je spasonosna. Svaka druga varijanta ne dovodi do spasenja. Ali ako čovjek pređe granicu i uđe u zonu duhovno mrtvih, nesposobnih za pokajanje (to ne mjeri čovjek nego Bog), On digne ruke od takvog čovjeka, pa se u narodu kaže "Od njega je i Bog digao ruke".

BONUS VIDEO: