Sa druge strane, on im je uzvraćao dobrotom i blagošću za koju će oni koji su imali prilike da ga upoznaju reći da je bila “nebeska”. Iza njega ostale su mnogobrojne anegdote, a ovo je jedna od njih.
Pokojni patrijarh Pavle bio je nadaleko poznat po svojoj skromnosti. Nije volio povlastice ni skupe poklone, koristio je gradski prevoz i uvijek sam vodio računa o svojoj odjeći. Naročito je interesantna bila priča o cipelama patrijarha Pavla, koju i dalje možete čuti od sveštenika i monaha koji su ga poznavali.
Naime, iako je nosio skromnu odjeću, patrijarh Pavle je uvijek imao lijepe cipele, lake, udobne i besprijekorno čiste.
Njima je “tabanao uzduž i poprijeko” po Beogradu, čak i kada je zašao u neke ozbiljne životne godine, a Beograđani će vam reći da je znao i da potrči, naročito kada je trebalo da sustigne tramvaj. Nosio ih je 30 godina, piše Istorijski zabavnik.
Jednom prilikom, neko je patrijarha pitao za njegove neobične cipele.
– Jeste, udobne su, mogu u njima dugo da pješačim – rekao je.
Gdje ste ih kupili?
– Eh, kupio! – odmahnu rukom patrijarh Pavle kao da time stavlja tačku na razgovor.
Kasnije su ljudi bliski poglavaru srpske crkve otkrili istinu o ovom neobičnom komadu kože. Riječ je zapravo bila o ženskim čizmama, patrijarh ih je pronašao bačene blizu kuće svoje sestre i, vidjevši da su stare, ali očuvane, pokupio. Nakon toga je, u svojoj maloj radionici, od njih napravio cipele za sebe.
Malo ko ovo zna, ali patrijarh Pavle je bio obućar i često je popravljao, ali i pravio cipele za sebe. Priča kaže da ga je zanatu naučio neki obućar u blizini Patrijaršije, ali ima i onih koji tvrde da je vještinu stekao u manastiru.
Kako bilo, znao je da popravlja i pravi obuću, a nakon toga, štedljiv kakav je bio, smatrao je da nema potrebe da više kupuje cipele i tako crkvi “pravi štetu”.
BONUS VIDEO:
