Pjesma koju je drug Tito odlučio da zabrani bila je "Pluća su mi bolna", a njen autor je Dragiša Nedović. Pjesma je napisana kada je on imao tuberkulozu i bio u veoma teškom stanju.
Autor je mnogih poznatih pjesama kao što su "Stani, stani Ibar vodo", zatim "Kome šumiš, oj Moravo", "Negde u daljini pogled mi se gubi", "Na Moravi vodenica stara", "Šumadijo rodni kraju","Kome šumiš, oj Moravo", kao i brojne druge.
On je izbjegao tragičnu sudbinu 1941. godine, kada je izveden pred streljački vod u Kragujevcu, međutim, zato što je poznati tekstopisac, u posljednjem trenutku su mu poštedjeli život. Kraj Drugog svjetskog rata dočekao je u njemačkom ratnom logoru u Dormagenu.
Kada se 1950. godine vratio u Kragujevac obolio je od tuberkuloze. Tada je pjesma i nastala, a on je uspio da se izliječi od iste. Ubrzo nakon toga, 1966. godine, preminuo je od posljedica srčanog udara sa samo 49 godina. Iza sebe je ostavio 800 pjesama.
Pesmu "Pluća su mi bolna" prvi put je izveo Zaim Imamović. U vrijeme kada je ploča objavljena zabilježen je veliki porast broja samoubistava oboljelih od tuberkuloze na prostoru bivše Jugoslavije.
Drug Tito i Centralni komitet su odlučili da zabrane prodaju i izvođenje pjesme, a objašnjenje je bilo da ona navodi na samoubistvo. Deset godina kasnije, Jovanka Broz, za koju se sumnja da je bolovala od ove bolesti, naručila je ovu pjesmu i tada je zabrana ukinuta.
Tekst pjesme:
"Pluća su mi bolna, zdravlja više nemam
Jer su sasvim blizu, moji zadnji dani
Živeću još danas, a možda i sutra
A onda zauvek, zbogom moj živote
Nije meni žao, bednoga života
Jer ja sreće nikad, osetio nisam
Samo bol i patnja, gorke suze lio
U životu svome, srećan nisam bio."
