Černobiljska katastrofa koja se dogodila 26. aprila 1986. u nuklearnoj elektrani Lenjin u blizini grada Pripjat u Ukrajini smatra se najvećom ekološkom katastrofom u istoriji nuklearne energije.
Eksplozija u četvrtoj pogonskoj jedinici nuklearne elektrane dovela je do ispuštanja radioaktivnih supstanci u 400 puta većoj količini nego što je to bio slučaj kada je bačena atomska bomba na Hirošimu 1945. godine.
[caption id="attachment_100552" align="alignnone" width="533"]
FOTO: PROFIMEDIA[/caption]
Različite su procjene o broju žrtava u Černobilju. Prema zvaničnim podacima UN-a, samo 50 ljudi je poginulo u nesreći, a još 4.000 ljudi je preminulo od posljedica radijacije.
Radioaktivno područje od 2.600 kvadratnih kilometara ruralnog šumskog i močvarnog područja oko Černobila označeno je kao „zona isključenja“ i proglašeno zauvijek zatvorenim.
U trenutku nesreće iz zone je evakuisano oko 116.000 ljudi, ali oko 1.200 njih odbilo je da se skloni. Žene koje su ostale, sada u 70-im i 80-im godinama, posljednje su preživjele od onih koji su se ilegalno vratili u svoje domove predaka nedugo nakon nesreće.
Ove hrabre babuške preživele su svašta tokom svog života, od dugogodišnjeg izgladnjivanja za vrijeme Staljina i nacističke invazije, pa sve do užasavajuće katastrofe koja je zadesila Černobilj. Njihovi muževi su takođe živjeli sa njima, no nažalost, više nisu među živima. Takođe, i onih koji su ostali, sve je manje, jer su godine i starost učinili svoje.
Sa druge strane, turizam u Černobilju postoji, turista je iz godine u godinu sve više i više, priroda se vremenom koliko-toliko oporavila, ali ništa nije kao što je bilo prije aprila 1986.
Anegdotski dokazi ukazuju na to da su žene koje su ostale u zoni radijacije uglavnom nadživjele svoje komšije koje su nako katastrofe izbjegle iz zone opasnosti.
