Reforma javnog radiotelevizijskog (RTV) sistema u Bosni i Hercegovini odvijala se u snažnom postdejtonskom kontekstu krajem devedesetih i početkom dvijehiljadite godine. Međunarodna zajednica je imala značajan uticaj na oblikovanje medijskog zakonodavstva, a OHR i OSCE aktivno su učestvovali u procesima reforme medijskog sistema.

Cilj je bio uspostavljanje javnog emitera na državnom nivou u skladu sa evropskim standardima javnog informisanja.

BHRT obustavio redovni program i upozorio na moguće trajno gašenje javnog servisa

Javni servis u BiH nije "nametnuta institucija"

Ali, ključna činjenica je ista: BHRT je osnovan zakonom koji je usvojila Parlamentarna skupština BiH. Današnja struktura javnog RTV sistema definisana je Zakonom o Javnom radiotelevizijskom sistemu BiH iz 2005. godine. Formalno-pravno, javni servis na državnom nivou nije „nametnuta institucija“, već institucija uspostavljena kroz domaći zakonodavni postupak.

Tvrdnja da su ga „napravili stranci“ politički je pojednostavljena. Međunarodni faktor jeste uticao na reforme, ali odluku su donijele domaće institucije.

Loš menadžment uzrok krize u BHRT?

Kriza BHRT-a godinama traje. Dugovanja, sporovi oko raspodjele RTV takse, blokade računa, nestabilno finansiranje – sve su to realni problemi. Međutim, najveća odgovornost leži u lošem menadžmentu i neefikasnom upravljanju institucijom, a ne samo u finansiranju.

Svesti cijelu situaciju samo na finansijsku dimenziju znači zanemariti političku i upravljačku suštinu.

Javni servis na državnom nivou podrazumijeva postojanje zajedničkog informativnog prostora. A zajednički informativni prostor podrazumijeva minimalni politički konsenzus i profesionalan menadžment koji zna da vodi instituciju.

Javni servis u BiH kolateral političkih sukoba i lošeg upravljanja

U BiH taj konsenzus nikada nije bio čvrst. Državne institucije često su predmet osporavanja, a državni javni servis samim tim postaje kolateral političkih sukoba i lošeg upravljanja. Godinama smo svjedoci nesistemskom rješavanju finansiranja, izostanku dugoročnog modela stabilnosti i stalnim političkim porukama da državni nivo nije prioritet.

Nijedna ozbiljna evropska država ne dovodi u pitanje postojanje svog javnog emitera. Mijenjaju se uprave, reformišu se modeli finansiranja, modernizuje se program, ali sama ideja javnog servisa se ne dovodi u pitanje. Nažalost, u BiH se upravo to dešava. Neuspjeh se često pokušava "svaliti" na finansije umjesto na odgovoran menadžment.

Šta bi značilo gašenje BHRT?

Posljedice gašenja BHRT-a nisu samo tehničke prirode. Ovakav potez uzrokovao bi niz problema BiH.

Ukoliko bi se ugasio BHRT desilo bi sljedeće:

nestala bi centralna arhiva državnog javnog emitera,
bila bi dovedena u pitanje međunarodna saradnja i obaveze koje javni servis ima prema evropskim medijskim asocijacijama,
smanjio bi se ionako ograničen zajednički informativni prostor.

Reforma BHRT je proces, gašenje je odustajanje

Ne bi trebalo da se zaborave i unutrašnji problemi BHRT-a: organizacioni, upravljački I programskiž. Ali, nijedan od tih problema ne rješava se institucionalnim slabljenjem ili finansijskim iscrpljivanjem. Reforma je proces, gašenje je odustajanje.

Pravni temelj BHRT-a je domaći, a ne međunarodni

BHRT je nastao u periodu kada je BiH pokušavala izgraditi funkcionalan državni okvir. Međunarodni uticaj je postojao, ali pravni temelj je bio domaći. Zato je pogrešno svoditi cijelu priču na tezu o „nametnutoj instituciji“.

Suštinsko pitanje danas nije ko je učestvovao u njegovom osnivanju. Pitanje je postoji li politička volja da državni javni servis opstane kao stabilna i profesionalna institucija, vođen stručnim i odgovornim menadžmentom?

Može država bez javnog servisa, ali da li treba?

Država bez javnog servisa formalno može postojati. Ali, javni servis je jedno od ogledala institucionalne zrelosti. Kada se to ogledalo razbije poruka je jasna: problem nije u mediju, već u odnosu prema zajedničkim institucijama i kvalitetu njihove uprave.

Zbog ovog svega, rasprava o BHRT-u nije samo medijsko pitanje, to je pitanje odnosa prema državi, njenim nadležnostima i njenoj sposobnosti da održi sopstvene sisteme.

Ukoliko se pitate šta je sve dovelo do današnje situacije bh. javnog servisa, odgovor vam ne mogu dati međunarodne organizacije, niti bivši visoki predstavnici. Odgovor imaju samo domaće političke strukture koje bi trebalo da donesu odluku žele li funkcionalan javni servis ili njegovo tiho nestajanje.