Svijeća treba da nas podsjeća kako trebamo da prosvijetlimo naš um svjetlošću Hristove istine, da našu dušu zagrijemo ljubavlju božanskom i da naš život oslobodimo od prirodnog i grijehovnog mraka.

[caption id="attachment_49031" align="alignnone" width="900"] Foto/Shutterstock[/caption]

Obično kada se obiljelažava krsna slava, kupuje se svijeća od 50-60cm. Ona se stavi u svijećnjak i posebno se ukrasi, da li trakama ili ikonom sveca i stavi se na sred svečanog stola gdje će biti održan ručak ili večera. Palimo je na dan slave, prije rezanja kolača. Kod nekog je običaj da se pali na dan slave, tačno u podne i da se svijeća nikad ne ostavlja sama da gori u prostoriji. Domaćin se predhodno prekrsti, pomoli i poljubi svijeću , a zatim je upali. Tim poljupcem mi izražavamo poštovanje i svoju ljubav prema svecu i samom činu krsne slave ili trenutnog praznika.







Svijeća može da bude slavska, vaskršnja, božićna i u crkvi palimo za pokoj duše i za zdravlje živih, ali takođe je palimo za rođendan.






Na dan slave svijeća gori cijli dan, dokle god ne izgori  do par centimetera od svijećnjaka ne dira se, a gasite je na sljedeći način:


Glava kuće i domaćin slave prvo se prekrsti, uzme čašu vima i zahvati kašičicu vina iz nje i izlije u fitilj svijeće kako bi se polako ugasila. A drugi način je da domaćin uzme koru slavskog kolača, namoči je u vinu i sa njom ugasi fitilj, a zatim tu koru slavskog istavite i čuvate sa tim komadom svijeće na neko posebno mjesto u vašem domu gdje će stajati do sljedeće godine.



Naši stari su vjerovali da se po dimu ugašene slavske svijeće mogu tumačiti određene prilike u kući – ako dim ide pravo u vis, dobar je znak, a ako krivuda može se očekivati bolest u kući ili kod stoke. No, ovo je samo jedno od mnogobrojnih vjerovanja našeg naroda, iz davnina.