Venecija je u prošlosti bila središte Mletačke republike, dio Napoleonove Kraljevine Italije, Austrijske Kraljevine Lombardije-Venecije, Kraljevine Italije i dr. Tokom većeg dijela svoje istorije bila je središte evropske i svjetske trgovine te poznata luka.

Prštala je elegancijom, bogatstvom, moći i posebnošću, a ulice su uvijek preplavljene umjetnicima.

Popis umjetnika koji su u svom životu imali adresu u ovome gradu je zaista impresivna, a neki od njih su: Wagner, Vivaldi, Petrarca, Goethe, Byron, Wilde, Dickens, Hemingway, Tizian, Giorgione, Bellini, Picasso i drugi. Ono što je zanimljivo je to da i danas mnogi teže svome kutku u ovom gradu pa je tako Venecija i dalje kuća velikog broja umjetnika, ali i glumaca sa hollywoodske A liste. Među njima su George Clooney, Dakota Fanning, Nicolas Cage, Alec Baldwin i Sofia Coppola. Iako ste možda mislili da ova gospoda pri svakoj svojoj posjeti gradu uzrokuju potpuni kolaps saobraćaja, to je daleko od istine. Mnogi Veneciju vole i zbog ležernog, nekada čak previše ležernog, pristupa lokalnog stanovništva koji ne mari za njihov zvjezdani status.

[caption id="attachment_42511" align="alignnone" width="900"] foto/pixabay[/caption]

Grad na vodi je svojim posjetiocima možda najzanimljiviji zbog načina na koji je sagrađen, otocima i samoj činjenici da tone Veneciju podupire rešetkasta struktura balvana i drvenih stupova fiksiranih u muljevito tlo što ju čini jednim od najugroženijih gradova na svijetu. 'Serenissima' zbog nestabilnih fundamenta svake godine tone u prosjeku 2cm zbog čega joj se, uz ekonomsku propast i migraciju kompletnog domicilnog stanovništva, predviđa najgori scenarij - potonuće u stilu Atlantide. Zasigurno je to jedan od razloga zbog kojih svi misle da Veneciju bar jednom u životu moraju vidjeti. Nadalje, grad se sastoji od impresivne brojke otoka i otočića - njih čak 118 koji su povezani sa još impresivnijom brojkom mostova i mostića - njih 417. Iako danas Veneciju možete istraživati samo pješice, nekada je bio saobraćaj konja sa kočijama što je razlog izostanka stepenica na nekim od mostova.

Period kada se grad pretvara u najpoznatiju evropsku destinaciju je svakako februar, tačnije period maškara. Najgori period za posjetu gradu i zato bi bilo najbolje da se odluče za neki drugi termin. Preporučuje se posjeta u aprilu, maju, septembaru i oktobru kada se nesmetano može uživati u elegantnoj renesansnoj i raskošnoj baroknoj arhitekturi, umjetnosti ali i ukusnoj talijanskoj hrani i naravno vinima.

Osim San Marca dijela grada u kojemu se nalaze most Rialto, trg San Marco, zvonik San Marco, Duždeva palata, most uzdaha itd., dijelovi grada koje obavezno treba posjetiti su židovski geto u Canareggiu, dio u kojemu još uvijek možete pronaći riblju tržnicu, mesnice, apoteke koje se nisu promijenile nekoliko  godina - San Polo, te najživlji dio - studentski dio Dorsoduro. Pripremite se na to da ćete, u svakom od ovih mijesta, susresti ili vrlo neljubazne ili vrlo ljubazne domaćine. Venecijanci su jednostavno takvi no morate ih i razumjeti jer bi na njihovom mjestu sasvim sigurno i većina nas bila upravo takva. To su ljudi čiji grad dnevno okupira na hiljade ljudi koji konstantno slikaju svaku moguću zanimljivost bez ikakvih standarda - od maske koja je 'Made in China' do mosta starog stotine godina, koji njihov grad ponekad čine nesnosnim za život, zbog kojih se konstantno otvaraju nove trgovine suvenira, a trgovine za namirnice, apoteke i slično sele kilometrima dalje ili čak nestaju ...

[caption id="attachment_42514" align="alignnone" width="900"] foto/pixabay[/caption]

Naučila sam nekoliko stvari koje morate izbjegavati ako želite provesti ugodan dan u obilasku grada i ukoliko se doslovno želite kamuflirati u domaćina, a to su:
1. U slučaju tzv. 'acqua alta' pojave (poplave koje su česte u jeseni i zimi) nemojte nožicama špricati prolaznike i hodajte vrlo polako. Iako dobro ispada na fotografijama, špricanje niko ne voli.
2. Ne pitajte ljude koji se žure da vas slikaju! Neki se neće zaustaviti, neki hoće. Ako se zaustave, vrlo je vjerojatno da će slika koju su okinuli biti neupotrebljiva, a sve to samo zato jer su se žurili na posao (da Venecija je grad kao i svaki drugi i ima ljudi koji ovdje rade).

3. Ne obazirite se na dobacivanja. Ukoliko ste prvi put u Veneciji sigurno ćete vrlo često zastajkivati i gledati zgrade, palate i sve što vas okružuje. U trenutku vašeg kulturnog uzdizanja sigurno će vas koji domaćin počastiti dobacivanjem nečeg nerazumljivog izgovorenog na dijalektu. Ponavljam, morate ih razumjeti, sigurno ste im zasmetali, a njima se uvijek žuri.

4. Ne jedite u restoranima koji na ulazu imaju fotografije jela od tjestenine koji su povoljni. Postoji vrlo dobar razlog zbog kojega je to tako, a taj razlog ćete otkriti kada  sjednete i probate taj isti meni.
5. Pizza u krušnoj peći u Veneciji ne postoji! Krušne peći su zabranjene. Iako na ulazu u restoran piše da je iz krušne peći, nije! Pizzu jedite negdje drugdje u Italiji, ali ne ovdje.
6. Ne hranite golubove. Prije svega zbog očitih razloga. Golubovi su prljavi i ne želite da vam nožicama dodiruju odjeću, kosu i ruke. Još jedan od valjanih razloga je kazna. Ukoliko vas u tom činu zatekne policajac ili radar kazna koja vam slijedi je od minimalno 200€.

7. Pripremite se, ili nemojte. Venecija je konfuzan grad međutim u njemu se nije nemoguće orjentisati. Pripremite se, proučite gdje je sjever, gdje jug, pamtite uličice i mostove koje ste prošli i imajte plan lokacija koje želite vidjeti. Alternativa tome je da se jednostavno izgubite i prepustite instinktu. Svaka ulica je zanimljiva i svaki dio grada ima nešto svoje. Ovdje se definitivno isplati izgubiti.

8. Nemojte očekivati da ćete u kafićima sjediti beskrajno dugo. Domaćini znaju kada je neko u kafić ušao s namjerom da se odmori, a kada da nešto zaista konzumira. Ako naručite čašu vode i najjeftiniji espresso, potjeraće vas. Osim toga u većini kafića i bacara (barovi u kojima se služe venecijanski Cicchetti, drugim riječima zalogajčići ili talijanska verzija tapasa) se ne sjedi već se jede i pije stojećki, na ulici, bez obzira na temperaturu i godišnje doba.

Savjete za ovaj grad je obavezno posjetiti Veneciju  isključivo trg San Marco, most Rialto, kanal Canal Grande, vožnju gondolama, maskama i slično. Činjenica je da imaju još toliko interesantnih stvari koje se mogu vidjeti.

Mnogi Veneciju nikada ne bi povezali sa studentskim životom međutim ovaj grad i studenti koji u njemu žive čine možda najsretniju simbiozu. Studentski život je ovdje bogat, aktivan i nimalo dosadan. Mišljenja sam da su studenti jedini koji bezuslovno upijaju sve najljepše što Venecija pruža ne mareći pritom za kompletnim nedostatkom noćnog života. Bez obzira na odabrane studije ovdje studenti većinu svog slobodnog vremena provode u muzejima, galerijama, pozorištima, stručnim predavanjima, kongresima i slično.

U palati za čiju je restauraciju i prenamjenu bio zadužen poznati talijanski arhitekt Carlo Scarpa, je osim biblioteka smješten i muzej gdje možete pogledati najopširniju zbirku djela koji prikazuju život u Mletačkoj Republici te razne venecijanske festivale i običaje.

Punta della Dogana (bivša carinarnica) & Palazzo Grassi dvije su građevine koje su danas u vlasništvu francuskog milijardera s Forbesove liste najbogatijih ljudi svijeta- Francoisa Pinaulta, direktora PPR holdinga (Gucci, YSL, Bottega Veneta, McQueen, Brioni i dr). U obje građevine danas se nalaze nezaobilazni muzeji suvremene umjetnosti koji sadrže djela najpoznatijih svjetskih umjetnika, ikona današnjeg doba kao što su Jeff Koons, Marina Abramović, Damien Hirst, Takashi Murakami, Maurizio Cattelan i dr.

Djela koja možete naći u ovim muzejima su isključivo selektirana djela umjetnika i umjetnosti koje preferira Pinault. Punta della Dogana je, osim što je interesantna zbog djela koje sadrži, jedan od najboljih radova poznatog japanskog arhitekta kojega je Pinault angažirao za restauraciju - Tadao Ando. Ando je u halama bivše carinarnice miješao naizgled nespojive materijale, tople i hladne, neobrađeni beton, drvo i željezo.

Palazzo Ducale ili duždeva palata je jedno od onih mjesta u koje morate ući. O ovoj gotičkoj rezidenciji dužda morate nešto pročitati da bi shvatili od kolike je istorijske važnosti mjesto koje imate privilegiju posjetiti. Unutrašnjost je impresionantna koliko i njezino pročelje. Osim toga povezana je sa zloglasnim zatvorom Piombi te najpoznatijim mostom u Veneciji - mostom uzdaha.
Osim ovih muzeja oni koje svakako treba posjetiti su muzeji koji okružuju Piazzu San Marco - kao Museo Civico Correr, Peggy Guggenheim collection, muzej Fortuny, fondazione Prada i galerije Accademia.