Bilo da se dotakne muzike, režije, scenarija ili glume, podjednakom jačinom plijeni svojim talentom.

[caption id="attachment_10986" align="aligncenter" width="900"] FOTO: ALO.RS/DRAGO VEJNOVIĆ[/caption]

Autor je scenarija za mnoga poznata ostvarenja poput „Lepa sela lepo gore“, „Vratiće se rode“, „Rat uživo“, režirao je čuvenu „Složnu braću“, a podjednako dobro se snašao u ulozi glumca u ovim, ali i mnogim drugim projektima. Nikola Pejaković Kolja našao se u centru pažnje zbog serije „Kosti“, drugog dela trilogije koja je vezala milione gledalaca za male ekrane.


Kada ne snima serije i filmove, onda u studiju vrijedno radi na svojoj muzici koju objašnjava kao nešto slično bluzu.


Pandemija koronavirusa, kako kaže, nije mnogo poremetila njegov život.


- Shvatio sam da sve ide onako kako treba da ide. Ja ionako živim ispod radara, radim svoj posao i trudim se da ne učestvujem u ovom maskenbalu. Nekad moram da se promuvam, ovdje-ondje, ali sve rjeđe... Žao mi je što sam dočekao da vidim kako se zlo rađa, kako ljudi udaraju na ljude, podlo i kukavički. Ali sa druge strane, shvatam da su ljudi kojima verujem bili u pravu. Ljudi, odnosno sveci.


Gospoda moraju da vjeruju u Gospoda

Ko je elita danas?


- Obrazovani moraju da imaju obraz, a ne samo znanje, a gospoda moraju da vjeruju u Gospoda, a ne u novac. E pa sad, iz toga zaključite ko je naša elita i da li je uopšte imamo.



Da li mislite da je svijetu bilo potrebno jedno takvo uzdrmavanje?

- Ovo je tek početak.


Šta smatrate svojim najvećim dostignućem?

- Porodicu. Mada, veliko je pitanje da li je to moje dostignuće...

Šta mislite da je najjači okidač zbog kojeg se publika toliko saživjela sa serijom „Kosti“?


- Ljudskost. Ljudskost koja zrači s ekrana. Istinitost i ljepota katarze.

Jedan veliki segment serije je pokajanje. Da li je možda u pokajanju ključ za društvo bolje od ovog danas?


- Ključ je u vjeri. U vjeri u Boga. Kad odustanete od pravoslavlja, kad vjeru zamijeni cinizam i đavolska nauka, kad ljubav zamijeni kez tolerancije, kad pod ljudska prava guramo nemoral i bolest - dobijamo početak kraja civilizacije. Gledamo pravo u užas.


Kada biste imali moć da promijenite jednu stvar u svijetu u kojem živimo, šta bi to bilo?

- Ne bih mijenjao ništa. Sve ide kako treba, nizbrdo...


Serija „Porodica“ je izazvala ogromnu pažnju javnosti i ponovo otvorila rane devedesetih godina. Kako vi sa ove vremenske distance gledate na taj period?

- Ja devedesete vidim kao zanimljive i plodne godine... Jedva sam ih preživio, ali, ipak, drage su mi.


Koji politički događaj iz bliske prošlosti bi vama kao scenaristi i reditelju bio zanimljiv da o njemu snimite seriju ili film?


- To je poslovna tajna. Ali, generalno, čovjek se uvijek bavi sobom: svojim strahovima, tajnama, problemima... Koja god tema da je na tapetu, pisac ipak piše o sebi i svojoj muci.


Uprkos pandemiji, publika je uspjela da uživa u vašim koncertima. Da li muzika može da nas spasi tame u koju nas kovid gura?


- Muzika, kao i svaka umjetnost, vodi nas ka istini. Ljepota leži u istini. Kad osjetiš istinu, kad te dah lijepe istine dodirne, čovjek zaplače, srce zatreperi, priroda se zagrcne... Umjetnost je puteljak prema Bogu.


U čemu se krije spas svih nas, ako ga ima?

- U smirenju.


Ljudi su odavno pogrešno skrenuli

Govorili ste da težite odlasku na selo sa porodicom, a da vas je korona virus samo pogurao dodatno u tom smjeru. Zašto veliki dio građana naše zemlje teži životu u gradu, te su nam sela iz godine u godinu praznija?

- Kada jednom skrenete pogrešno, kada na raskrsnici odaberete pogrešan smjer, sve je džaba. Put vas vodi u provaliju. Ljudi su davno pogrešno skrenuli, a neće da se vrate, ego ih tjera naprijed, bune se, elite hoće da dokažu da su u pravu, da je smjer dobar. Kukala nam majka...