Tijelo, emocije i um pamte rana iskustva, ali brojni ljudi koji su odrastali u teškim okolnostima uspjeli su da se oporave i izgrade ispunjen život.

Iako trauma može oblikovati način na koji se mozak "povezuje", njeni se efekti mogu prevazići učenjem ključnih vještina preživljavanja koje pomažu u izgradnji samopoštovanja, zdravih odnosa i osjećaja smisla.

Upravo su ove vještine zajedničke ljudima koji su, uprkos teškom djetinjstvu, uspjeli da izgrade zdrav i ispunjen život.

1. Naučili su da vjeruju drugima i da se otvore

Ljudi koji su u djetinjstvu proživjeli traumu često su veliki dio energije trošili na preživljavanje, zbog čega im je u odraslom dobu teško da se približe drugima.

Oni koji su se oporavili naučili su da dopuste drugima da ih vide onakvima kakvi jesu, gradeći bliske odnose s malim krugom pouzdanih ljudi.

2. Dali su prednost brizi o sebi – fizički i emocionalno

Osobe s traumatičnim djetinjstvom često zanemaruju vlastite potrebe.

Ipak, istraživanja pokazuju da ulaganje u san, ishranu i emocionalnu obradu značajno poboljšava fizičko i mentalno zdravlje.

3. Prestali su da se oslanjaju na odbrambene mehanizme

Rana trauma često vodi ka razvoju disfunkcionalnih obrazaca ponašanja koji su nekada služili za preživljavanje. Ljudi koji su se oporavili naučili su da prepoznaju strategije koje im više ne služe i postepeno ih napuste.

4. Razvili su hrabrost da krenu naprijed

Oporavak je zahtijevao svjesno biranje drugačijeg ponašanja. Hrabrost se ogleda u djelovanju uprkos strahu i pomaže u smanjenju stresa kod osoba koje se suočavaju s posljedicama traume.

5. Naučili su da traže pomoć

Jedan od najvažnijih koraka u oporavku jeste oslanjanje na druge. Bliski odnosi, terapija i podrška zajednice smanjuju osjećaj srama, krivice i izolacije te doprinose zacjeljivanju emocionalnih rana iz djetinjstva.

(B92)