Književnik Ivo Andrić je 1963. godine objavio pripovetku "Jelena, žene koje nema", a decenijama kasnije priznao ko je zapravo ona.

- Znam da se svuda i svagda može javiti Jelena, žena koje nema. Samo da ne prestanem da je iščekujem! - napisao je jednom prilikom.

Ne postoje mnogo podataka o tome kako su se Ivo i Milica Babić upoznali, ali kako je zabilježio Nenad Novak Stefanović u knjizi "Vodič kroz ljubavnu istoriju Beograda", mjesto njihovog prvog susreta je bio atelje slikarke Leposave Bele Pavlović u Jevremovoj 39.
– Gošća u domu Pavlovića nije spadala u ljepotice, bila je po ondašnjim mjerilima previsoka za ženu i suviše koščata, ali su njena jaka ličnost i „dugačke noge srne“ privukli Andrića – piše Stefanović.

Milica je tada bila vjerena za novinara i prevodioca Nenada Jovanovića, a Ivo je kasnije sa Milicom i Nenadom koji su se u međuvremenu vjenčali razvio prijateljski odnos, pa je Andrić, koji je tada bio ambasador u Berlinu, angažovao Nenada za rad u Ambasadi.

Kako je jednom prilikom istakla Zorica Janković, istoričarka i kustos Istorijskog muzeja Srbije, sve je počelo kada su Ivo i Nenad preuzeli dužnost u Berlinu.

- Sve je počelo u predvečerje rata, kada su Ivo i Nenad Jovanović preuzeli diplomatsku dužnost u Berlinu. Starom i usamljenom momku, ambasadoru Andriću, sve je više prijalo društvo Jovanovića, zapravo Milice, pa je prijateljstvo vremenom prešlo u grešnu ljubav.


Ko je bila Milica Babić?


Milica Babić rođena je 1909. godine u Bosanskom Šamcu, a u Beograd je stigla 1931. godine. Bila je prva srpska školovana kostimografkinja i radila je u Narodnom pozorištu.

Važila je za veoma uspješnu i uglednu ženu u ovoj sferi i sarađivala s Jovanom Bijelićem, Stanislavom Beložanskim, Vladimirom Zagorodnjakom i Vladimirom Žedrinskim.

Milica i Nenad su bili bliski prijatelji sa Ivom Andrićem, a književnik je decenijama čeznuo samo za Milicom.

- Često mi se čini da sam gori i slabiji od posljednjeg među ljudima - zapisao je nobelovac mučna osjećanja koje je izazivala grešna ljubav, prijateljstvo pod teretom ljubavnog trougla.

Nenad Jovanović je preminuo 1957. godine, a nakon muževljeve smrti, Milica se požalila prijateljici Heleni Jovanović da ne može da bude više sama.

Tako su se Milica i Ivo vjenčali 27. decembra 1958. godien u opštini Stari grad pred svjedocima Aleksandraom i Julijanom Vučo.

Ivo Andrić, neženja čitavih 66 godina oženio je konačno svoju "Jelenu, ženu koje nema".

Bili su u braku deset godina, kada je nastao trenutak koji se mnogo prepričavao u godinama koje su uslijedile.

Upravo je Milica bila pored Ive Andrića kada su mu uručivali Nobelovu nagradu 1961. godine.

Na ceremoniji dodjele se pojavio u fraku, sa svojom Milicom u plavoj haljini i velikom crnom mašnom u kosi.

Kralj Gustav VI uručio mu je Nobelovu nagradu, dok je svirala sevdalinka "Kad ja pođoh na Bembašu", a Milica je aplaudirala.

Međutim, njihovu sreću prekinula je Miličina smrt.

Ivo i Milica su se odmarali u domu u Herceg Novom kada je 24. marta 1968. godien Milica dobila srčani napad i umrla.

Sedam godina kasnije, pored nje u Aleji zaslužnih građana, sahranjen je i njen suprug Ivo Andrić.

BONUS VIDEO: