Hasan sa suprugom drži 500 ovaca na Kupreškim poljima, a u taj posao su uključili i svoju djecu koja pomažu svojim roditeljima.

Otac Hasan kazao je da će na ovaj način djeca naučiti da cijene zarađeni novac. Hasan je kazao da zima nije bila teška, samo je padala jaka kiša.

– Završila sam za kuvara, planiram nastaviti školovanje ali i pomagati ocu. Sramota je ukrast, nije me sramota posla – rekla je ona.

Hasan Prokošak i njegova kćerka Azemina su dokaz kako nije rešenje samo napustiti Bosnu i Hercegovinu. Oni su odlučili ostati „u svom, na svom“.

Hasan sa suprugom drži 500 ovaca na Kupreškim poljima, a u taj posao su uključili i svoju djecu koja pomažu svojim roditeljima.


Azemina je imala lijepu poruku za sve.


– Danas je sramota krasti, ljudi treba da gledaju čime će se baviti – rekla je ona.

Hasan kaže da nije teško musti, te da mu u tome pomaže supruga.
– Ovdje je sve prirodno. Čista voda, čista trava – kaže Hasan.

Takođe, imaju i magare.

Stočarstvo predstavlja jedan od ključnih sektora poljoprivrede, obuhvatajući uzgoj domaćih životinja radi proizvodnje mesa, mlijeka, kože i drugih proizvoda. U srpskim selima, stočarstvo ima duboke korijene, sa istorijom koja seže unazad vijekovima, kada su se razvijale tradicije vezane za uzgoj stoke. Uloga stočarstva u ruralnoj ekonomiji je značajna, jer pruža osnovne resurse za ishranu, a takođe doprinosi i očuvanju lokalnih običaja i tradicija.

Razvoj stočarstva u Srbiji bio je pod uticajem mnogo faktora, uključujući geografske, klimatske i socijalne aspekte. Tradicionalne metode, poput pasenja krava i ovaca na prostranim pašnjacima, i dalje se praktikuju, ali se istovremeno u savremeno stočarstvo uvode i modernizovane tehnike koje povećavaju efikasnost i produktivnost. Ovaj spoj tradicionalnog i savremenog omogućava očuvanje kulturnog naslijeđa u srpskim selima, a istovremeno osigurava održivost stočarske proizvodnje.

Najčešće vrste stoke koje se gaje u srpskim selima uključuju krave, ovce, koze i svinje. Ove životinje ne samo da doprinose ekonomskom blagostanju, već takođe igraju značajnu ulogu u svakodnevnom životu i kulturi lokalnog stanovništva. Na primer, proizvodnja domaćeg sira ili suhomesnatih proizvoda postala su simbol tradicije u mnogim selima. Stočarstvo, dakle, ne obezbjeđuje samo egzistenciju, već i identitet, kulturu i način života ruralnih zajednica, čineći ga bitnim dijelom srpske tradicije i nasleđa, piše Avaz.