Nekadašnji predsjednik Predsjedništva SFRJ i šef SPS Borisav Jović oštro je napao nekadašnjeg jugoslovenskog lidera Josipa Broza Tita, i to zbog njegovog odnosa prema Srbima.

[caption id="attachment_27694" align="alignnone" width="900"] FOTO/ALO.RS/ILUSTRACIJA[/caption]

Bili smo naivni


- Istovremeno i gospodin i dželat u politici. Lukavi prevarant. To je bio najveći zlikovac koga sam ikada upoznao. Gledao je na daleko. Razmišljao je naizgled sporo i tupo, a u stvari nemilosrdno. Njegova zamisao nije mogla da propadne. Da bi uspjela bez izuzetka, on je u svojoj glavi, naizgled mirnoj i bezazlenoj, imao koliko god treba varijanti, od drugarskih upozorenja do smrtnih presuda. Bio je veoma dugo s nama, a mi ga nismo dovoljno ozbiljno shvatali i debelo smo platili. Pune četiri decenije nas je držao u zabludi, pjevali smo mu pjesme dok je bio živ i zaplakali kad je umro. Trebalo je četvrt vjeka da razotkrijemo koliko smo bili naivni i lakovjerni, da bismo zbog toga imali razlog da zaplačemo. Ali ne bi bilo koristi. Samo smo ostali nijemi. Ako od njega nismo dovoljno naučili, teško nama u budućnosti - napisao je Borisav Jović.

SRBE ZAVIO U CRNO


Dodao je da je Tito "obespravio i zavio u crno srpski narod, koji ga je svesrdno podržavao i pjevao mu pjesme u znak zahvalnosti za sve što čini, ne primjećujući koliku štetu trpi", ističući da je u Jugoslaviji "sve što je srpsko postupno suzbijano i likvidirano".

- Srpski narod je slepo vjerovao u deklarisanu politiku ravnopravnosti naroda i narodnosti, uprkos njenom svakodnevnom narušavanju - naveo je on.

Tvrdi i da je "ono što je srpski narod doživio u 20. vijeku nešto nevjerovatno":

- Tako je teško izigran i prevaren, i to ko nacija u cjelini, da sve njegove institucije skoro da nisu ni primijetile, a sva njegova vlast se za to svesrdno zalagala i smatrala svojim velikim uspjehom. Vjerujem da se tako nešto nikada u ljudskoj istoriji nije dogodilo.

Ne dam budali moju uniformu

U knjizi je i priča koju je jugoslovenski političar Milovan Đilas ispričao akademiku Matiji Bećkoviću, a on potom Joviću.

- Na Drugom zasjedanju AVNOJ, kao što se zna, Tito je proglašen za maršala. Trebalo je odmah riješiti pitanje odgovarajućih uniformi. Vidjelo se da su one već prije zasjedanja bile nacrtane, i to tako da su sve epolete, opasač i širiti bili pozlaćeni. Tito je već bio nezadovoljan što nije proglašem za generalisimusa, od čega su ga jedva odvratili da se ne bi zamjerio Staljinu, koji je imao primjedbe na sve što je rađeno na zasjedanju. Ali kad se poveo razgovor o maršalovoj uniformi, nije htio ni da čuje da epolete i drugi ukrasni delovi budu pozlaćeni. Insistirao je da sve bude zlatno. Nisu pomogli nikakvi argumenti, da je to mnogo skupo, da je nepraktično jer je teško itd. Moralo je kako Tito kaže. Da bi se prekinula uzaludna rasprava, jedan od prisutnih drugova pronašao je neko opravdanje za Titov zahtev, rekavši da ubuduće neće morati da se troše uvijek tolike pare, jer će ta uniforma, ili bar zlatni delovi, biti upotrebljeni za nasljednike. To je Tita razjarilo da se razdrao i rekao: "Pa nećemo valjda dozvoliti da moje odijelo u budućnosti obuče neka budala" - zapisao je Jović.