Evropski lideri, koji su se godinu dana mučili da shvate kako se nositi sa ohrabrenim američkim predsjednikom u njegovom drugom mandatu, počeli su se približavati tome da mu kažu "ne" ili diplomatsku verziju toga na njegovo ignorisanje međunarodnog prava i zahtjeve za njihovom teritorijom.

Čini se da je presudni trenutak bila Trampova prijetnja da preuzme Grenland i kazni svaku državu koja mu se suprotstavi.

"Crvene linije" ocijenjene su kao pređene ove godine kada je Tramp iznenada oživio svoj zahtjev da Sjedinjene Američke Države "apsolutno" moraju vladati Grenlandom, poluautonomnom regijom koja je dio Danske, članice NATO-a. To je čak i najblaže diplomate natjeralo da pošalju oštra upozorenja Trampu, kojem su ranije udvarali kraljevskim protokolom i pretjeranim komplimentima.

"Britanija neće odstupiti od podrške suverenitetu Grenlanda", poručio je britanski premijer Kir Starmer. Nekoliko lidera na kontinentu poručilo je da "Evropa neće biti ucijenjena" zbog Grenlanda.

"Prijetnjama nije mjesto među saveznicima", rekao je norveški premijer Jonas Gar Store.

Oštar diplomatski ton uoči sudara prošle sedmice u Davosu u Švajcarskoj nije bio jedini faktor koji je stavio pritisak na Trampa. U SAD-u se u novembru približavaju izbori za Kongres, uz pad berzi i opadajuće rejtinge podrške. Evropski lideri takođe nisu prvi koji su mu stali na put u drugom mandatu. Tu je i šef Federalnih rezervi SAD-a Žerom Pauel.

No dramatičan zaokret među evropskim elitama, od "umirivanja" Trampa do otvorenog suprotstavljanja, nudi uvid u to kako neke države pokušavaju naučiti reći "ne" američkom predsjedniku koji taj odgovor prezire i poznat je po revanšizmu.

"Želimo komad leda radi zaštite svijeta, a oni nam ga neće dati. Možete reći da, i mi ćemo biti veoma zahvalni. Ili možete reći ne, a mi ćemo to zapamtiti", rekao je Tramp na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu.

Evropa je proteklih dana ponudila niz odbijanja da ide u korak s Trampom, od njegovog zahtjeva za Grenlandom preko poziva da se pridruže njegovom novom Odboru za mir, pa sve do onoga što je Kanađanin Mark Karni nazvao "fikcijom" da savez postoji u korist bilo koje zemlje više nego one najmoćnije. Taj trenutak označio je jedinstvo evropskih lidera koje su godinu dana pokušavali postići.

"Kada Evropa nije podijeljena, kada stojimo zajedno i kada smo jasni i odlučni u spremnosti da se zauzmemo za sebe, onda će se rezultat vidjeti. Mislim da smo nešto naučili", kazala je danska premijerka Mete Frederiksen.

Sama Frederiksen je primjer te krivulje učenja. Prije godinu dana, ona i drugi lideri bili su u defanzivi i uglavnom su samo reagovali na administraciju Donalda Trampa. Smatrala je potrebnim da u februaru 2025. poruči novinarima: "Mi nismo loš saveznik", nakon što je potpredsjednik Džej Di Vens rekao da se Danska "ne ponaša kao dobar saveznik".

Tramp je transakcioni lider. Diplomatiji pridaje malo značaja i nema "potrebu (za) međunarodnim pravom", rekao je ovog mjeseca za "New York Times". U tome je ležao raskorak između tipično kooperativnih evropskih lidera i republikanskog predsjednika, kada se vratio u Bijelu kuću poručivši da želi da SAD preuzmu Grenland, Panamu, pa možda čak i Kanadu.

"U Trampovom prvom mandatu, Evropa nije znala šta da očekuje i pokušala je da se nosi s njim koristeći stara pravila diplomatije, s očekivanjem da će on, ako mu se bude obraćalo odmjerenim tonom, promijeniti ponašanje i uklopiti se u klub", rekao je Mark Shanahan, vanredni profesor političkog angažmana na Univerzitetu Suri.

"Drugim liderima, koji međusobno komuniciraju kroz finese sistema zasnovanog na pravilima i diplomatskom razgovoru, to je veoma teško", dodao je Shanahan. "Teško im je da se promijene."

Pet mjeseci nakon Trampove inauguracije prošle godine, dok je njegova prijetnja Grenlandu visila u vazduhu, evropski lideri su se već dovoljno prilagodili upravljanju Trampom da organizuju sastanak članica NATO-a u Nizozemskoj. Države članice NATO-a dogovorile su veće doprinose i široko priznale Trampu zasluge za to što ih je natjerao na modernizaciju.

Generalni sekretar Mark Rute, poznat kao "šaptač Trampu" u koaliciji, uporedio je predsjednikovu ulogu u smirivanju rata između Irana i Izraela s "ocem" koji interveniše u tuči na školskom igralištu.

Tradicionalna diplomatija postoji kako bi se očuvale mogućnosti za saradnju. To često znači da se, kad god je moguće, izbjegava izričito reći "ne". Ali Trampov potez s Grenlandom bio je toliko drastična prijetnja jedne članice NATO-a drugoj da je premijer Grenlanda zapravo izgovorio tu riječ.

"Dosta", poručio je Jens-Frederik Nielsen u saopštenju nedugo nakon Trampovih izjava 5. januara. "Nema više pritisaka. Nema više nagovještaja. Nema više fantazija o aneksiji."

To je pomoglo u postavljanju tona. Danska premijerka je rekla da bi svaki pokušaj invazije na Grenland značio kraj NATO-a i pozvala članice saveza da prijetnju shvate ozbiljno.

Shvatili su. Jedna za drugom, uslijedile su izjave u kojima se odbacuje obnovljena prijetnja. Tramp je prošlog vikenda uzvratio s golf terena na Floridi prijetnjom da će u roku od mjesec dana uvesti 10 odsto carine na uvoz roba iz osam evropskih država - Danske, Norveške, Švedske, Francuske, Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva, Nizozemske i Finske. Stopa, napisao je, porasla bi na 25 odsto 1. juna ako se ne postigne sporazum o "Potpunoj i totalnoj kupovini Grenlanda" od strane Sjedinjenih Država.

Trampove ratoborne riječi dodatno su zapalile lidere koji su stizali u Davos. Ali činilo se da su istovremeno prepoznali i da širi "Trampov svijet" ostavlja i njega samog ranjivim.

"Tramp je bio u prilično slaboj poziciji jer ima mnogo drugih nadolazećih problema", kod kuće, uključujući i skoru odluku Vrhovnog suda SAD-a o njegovim carinama i bunt zbog racija imigracionih službi u Minesoti, rekao je Dunkan Snidal, profesor emeritus međunarodnih odnosa na Univerzitetu Oksford i Univerzitetu u Čikagu.

Kanađanin Kerni je rekao "ne" tako što je preformulisao pitanje - ne kao ono o Grenlandu, već kao dilemu da li je vrijeme da evropske zemlje zajednički grade moć protiv "nasilnika" - a njegov odgovor je bio potvrdan.

Ne spominjući ni SAD ni Trampa, Kerni je govorio otvoreno: Evropa, rekao je, treba odbaciti "prisilu" i "eksploataciju" velike sile. Vrijeme je bilo da se prihvati, rekao je, da je u savezu došlo do "pucanja", a ne prelaznog perioda.

Neizrečeno, kako je ukazao Snidal, ostalo je to da je taj raskid vrlo nov i da će, iako bi ga u budućnosti moglo biti teško popraviti, prilagođena pravila i dalje biti u interesu i SAD-a i Evrope nakon Trampovog predsjedništva. "To je previše dobra pogodba za sve njih da bi je se odrekli", rekao je Snidal.

Prije nego što je Tramp sišao s govornice u Davosu, počeo je da popušta.

Povukao je prijetnju da će silom preuzeti Grenland. Nedugo zatim, potpuno je napravio zaokret i najavio "okvir" sporazuma koji bi učinio njegovu carinsku prijetnju nepotrebnom.

Tramp je za "Fox Business" rekao da će "imati potpun pristup Grenlandu" u okviru tog "okvira", ne otkrivajući šta bi to konkretno značilo.

Frederiksen je ponovo pritisnula dugme za uzbunu. U saopštenju je poručila: "Ne možemo pregovarati o našem suverenitetu." Drugim riječima: "Ne", prenosi "Klix".