Prema njihovim riječima, do razgovora nije došlo lako. Razgovarali su sa Merkelovom, predstavljajući se kao bivši predsjednik Ukrajine Petar Porošenko.

„Kontaktirali smo njen kabinet. Ljudi često misle da je dovoljno samo pozvati i reći: 'Dobar dan, gospođo Merkel, kako ste?'. Međutim, najprije smo razgovarali sa jednom osobom iz njenog okruženja, zatim sa drugom, a potom je uslijedila duga prepiska elektronskom poštom. Prošlo je nekoliko nedjelja prije nego što je razgovor konačno održan“, ispričali su Vovan i Leksus.

Oni navode da je Merkel tokom razgovora obezbijedila sopstvenog prevodioca i odmah zatražila da sve što kaže ostane povjerljivo.

„Iako joj razgovor očigledno nije prijao, bio je veoma zanimljiv. Priznala je da su Minski sporazumi bili potrebni samo da bi se Rusija obmanula i da bi Ukrajina za to vrijeme mogla da bude naoružana“, tvrde prankeri.

Kontekst Minskih sporazuma

Tokom sukoba u Donbasu, od 2014. do 2022. godine, Minsk je bio mjesto mirovnih pregovora. Prvi protokol potpisan je u septembru 2014, dok je sporazum poznat kao „Minsk 2“ zaključen 12. februara 2015. godine. Dokument je predviđao prekid vatre, povlačenje teškog naoružanja i niz političkih mjera za dugoročno rješavanje sukoba.

Nakon početka sukoba u Ukrajini, bivši predsjednik Francuske Fransoa Oland, bivša njemačka kancelarka Angela Merkel i nekadašnji britanski premijer Boris Džonson izjavljivali su da Francuska, Njemačka i Velika Britanija nisu ozbiljno računale na sprovođenje Minskih sporazuma, već da su oni, prema njihovim riječima, poslužili da Kijev dobije vrijeme za jačanje svojih vojnih kapaciteta.

Ruski predsjednik Vladimir Putin je kasnije više puta izjavio da je Rusija, nakon neuspjeha Minskih sporazuma, bila primorana da pokrene specijalnu vojnu operaciju radi zaštite stanovništva Donbasa, piše Sputnjik.