Zakon se primjenjuje retroaktivno na sve premijere od demokratske tranzicije zemlje 1990. godine. Prema ovome, Viktor Orban ne može više obavljati funkciju predsjednika Vlade.

Amandman je usvojen ubjedljivom većinom u parlamentu, a stupa na snagu dan nakon zvanične objave u službenom glasniku.

Neobična odluka

Ustavno ograničenje mandata premijera predstavlja presedan u modernoj evropskoj praksi i u potpunoj je suprotnosti s načinom na koji parlamentarni sistemi u svijetu funkcionišu.

Ograničavanje mandata je prepoznatljivo za predsjednike. Logika je da predsjednik crpi moć direktno od naroda i koncentriše veliku ličnu izvršnu vlast, pa se ustavom sprječava pojava diktature.

Sa druge strane, u parlamentarnim sistemima, premijer nije šef države već šef vlade, a njegova moć direktno zavisi od parlamentarne većine. Dokle god njegova partija ili koalicija pobjeđuje na izborima i ima većinu u parlamentu, premijer teoretski može vladati neograničeno.

Angela Merkel je u Njemačkoj legalno vladala 16 godina kao kancelar, što je njemački naziv za premijera.

Ovim potezom je Petar Mađar obezvrijedio parlamentarnu demokratiju. Zemlja je sada dovedena u situaciju da kojim slučajem narod ponovo izabere Fides, Viktor Orban ne bi mogao biti premijer iako bi to tražila parlamentarna većina.

Još veći apsurt je retroaktivnost zakona, ali ovo sugeriše kako je zakon bio usmjeren isključivo protiv Viktora Orbana. U Evropi je gotovo nezapamćeno da se ustav mijenja na način koji retroaktivno cilja političku karijeru jedne konkretne osobe. Iz ugla ustavnog prava, to je ekstremno agresivan i neuobičajen potez.

Kritičari kažu da je ovaj potez odbrambeni mehanizam nove vlasti Petera Mađara.