Rat sa Iranom i zatvaranje Ormuskog moreuza — ključnog pomorskog prolaza kroz koji je prije sukoba prolazilo oko 20 odsto svjetske trgovine naftom — izazvali su šok u snabdijevanju naftom kakav nije viđen decenijama.

Zbog tog pritiska, zemlje širom svijeta užurbano traže alternative kako bi nadoknadile količine koje više ne stižu.

Mnoge vlade, posebno u azijskim državama koje u velikoj mjeri zavise od energenata sa Bliskog istoka, uvele su i mjere za smanjenje potražnje za gorivom.

Međunarodna agencija za energiju (IEA) u martu je koordinisala masovno puštanje oko 400 miliona barela nafte iz hitnih zaliha industrijalizovanih zemalja. Cilj tog poteza bio je da se obezbijedi dovoljno snabdijevanje i stabilizuje cijena nafte.

Prije rata, na globalnom tržištu sirove nafte ponuda je bila veća od potražnje, a velike ekonomije stvorile su ogromne strateške rezerve. Najveće zalihe na svijetu imaju Kina, SAD i Japan.

Najmanje za dva mjeseca potrošnje

Prema podacima američke Uprave za energetske informacije (EIA), Kina je u decembru 2025. godine u svojim zalihama nagomilala gotovo 1,4 milijarde barela, uključujući komercijalne i državne rezerve.

SAD je u svojoj strateškoj rezervi nafte držao oko 413 miliona barela, uz dodatnih 411 miliona barela u komercijalnim zalihama. Japan je imao treće najveće strateške zalihe, sa oko 263 miliona barela u državnim rezervama.

Zemlje Evropske unije dužne su po zakonu da skladište nužne rezerve koje odgovaraju najmanje 90 dana uvoza ili 61 danu potrošnje.

Države članice učestvovale su sa oko 20 odsto u puštanju 400 miliona barela u okviru koordinisane akcije IEA, pri čemu je Njemačka na tržište poslala 19,5 miliona barela, Francuska 14,6, Španija 11,6 i Italija 10 miliona.

Prema podacima EIA, Indija je imala oko 21 milion barela u svojim strateškim rezervama. One trenutno pokrivaju samo oko 9,5 dana nafte koju je inače uvozila, upozorava savjetodavna kompanija Es end Pi global.

Kada se uključe zalihe državnih naftnih kompanija, pokrivenost raste na oko 74 dana.

Uz te strateške rezerve, na raspolaganju su se našli i milioni barela ruske nafte koji su ostali u tankerima zaglavljenim na moru, nakon što su SAD privremeno ublažile sankcije kako bi povećale globalno snabdijevanje.

Sredstvo za smirivanje tržišta

Dosad su te zalihe pomagale da se ublaži energetski šok i smanje poremećaji u snabdijevanju. No, gotovo tri mjeseca nakon izbijanja rata, promet kroz Ormuski moreuz i dalje je blokiran. Tržište se ovih dana nadalo dogovoru Vašingtona i Teherana, ali očigledno to nije tako lako.

Kako se nastavlja poremećaj u snabdijevanju, tako i države posežu za svojim strateškim i komercijalnim zalihama.

IEA je saopštila da su se globalne zalihe nafte u martu i aprilu smanjivale rekordnom brzinom i da su sada manje za 246 miliona barela.

Direktor agencije Fatih Birol nedavno je upozorio da zalihe nafte „nisu beskonačne“ i da se „veoma brzo“ smanjuju širom svijeta. Naglasio je i da će biti potrebno „mnogo vremena“ da se proizvodnja i kapaciteti prerade vrate na nivo prije rata.

Američka investiciona banka Goldman Saks prošle sedmice objavila je slično upozorenje o brzom smanjivanju rezervi nafte. Glavni ekonomista Kapital ekonomiksa Nil Širing napisao je 18. maja u analizi da bi, nastavi li se sadašnji tempo pražnjenja, komercijalne zalihe nafte mogle pasti na kritično niske nivoe do kraja juna.

Ako se uslovi snabdijevanja uskoro ne poboljšaju, cijene bi mogle naglo porasti, upozorio je Širing.

Na kraju i – nestašica?

Stanje bi moglo izazvati paniku na tržištu i strah od nestašica, posebno tokom vrhunca ljetne potražnje. Ako se poremećaj u snabdijevanju nastavi, nedostatak se neće jednako osjetiti u svim dijelovima svijeta i u svim sektorima, smatra Antoan Half, stručnjak za energetiku iz Centra za globalnu energetsku politiku Univerziteta Kolumbija.

Najteže će vjerovatno biti pogođene azijske zemlje zbog velike zavisnosti od energenata sa Bliskog istoka, dok su vazdušni saobraćaj i avio-gorivo među sektorima koji će najviše osjetiti posljedice.

Rast cijena nafte osjetiće se svuda, uključujući i zemlje koje raspolažu velikom domaćom proizvodnjom poput SAD-a, rekao je Half. Cijene su već skočile u odnosu na one prije sukoba, što odražava ograničenja u snabdijevanju i geopolitički rizik.

Istovremeno se brzo mijenjaju i zavisne su od aktuelnih vijesti: padaju kada se najavi brzo rješenje sukoba, a rastu kada izgleda da će moreuz duže ostati zatvoren.

Helima Kroft iz RBC Kapital marketsa smatra da tržišta možda potcjenjuju težinu rješavanja sukoba. Temeljna je činjenica, napisala je u izvještaju, da se očekivanja o brzom i potpunom ponovnom otvaranju Ormuskog moreuza temelje na nerealnim pretpostavkama o lakoći rješenja i strateškim interesima uključenih strana.

Rezerve nisu beskonačne

Ako se nastavi trenutni poremećaj u snabdijevanju, kumulativni gubitak nafte premašiće milijardu barela do kraja mjeseca, a do kraja juna već će dostići 1,5 milijardi barela.

To bi moglo lansirati cijenu nafte prema vrhuncima iz 2008. godine, nakon čega bi pad potražnje stabilizovao tržište.

Neke zemlje već su uvele mjere za smanjenje potražnje i štednju goriva, poput kraće radne sedmice na Filipinima i smanjenja upotrebe prevoza u Pakistanu.

Uprkos smanjenju zaliha, vlade su oprezne prema novom koordinisanom puštanju nafte iz strateških rezervi.

Francuski ministar finansija Rolan Leskir, koji je prošle sedmice ugostio kolege iz Grupe sedam, izjavio je za Fajnenšel tajms da su zalihe „ograničene“ i da ih nije moguće oslobađati bez jasnog uvida u trajanje i intenzitet sukoba.

Half smatra da, ako Ormuski moreuz ostane blokiran duže vrijeme, vlade neće imati mnogo mogućnosti da istovremeno obezbijede snabdijevanje i zadrže cijene pod kontrolom.

Puštanje nafte iz strateških rezervi može pomoći, ali samo do određene mjere. Jer količine rezervi nisu neograničene.

(Dojče vele)