Širom svijeta postoji veliki broj klubova koji su svoj vrhunac doživjeli prije više od 20 godina. Ipak, mnogi od njih su kroz ulaganja, rad i odnos prema tradiciji uspjeli sačuvati dostojanstvo kluba i spriječiti da nove generacije zaborave koliko je njihov sportski kolektiv nekada značio.
Jedan od negativnih primjera, nažalost, nalazi se upravo u BiH, tačnije u Bihaću.
Grad na Uni, sa više od 50.000 stanovnika, dom je čuvenog Jedinstva. Ponos mnogih Krajišnika prije gotovo tri decenije napravio je iskorak i na evropsku scenu. Jedinstvo je 1999. godine nastupalo u Intertoto kupu, a publika na stadionu „Pod borićima“ tada je svjedočila velikoj pobjedi protiv farskog Gi-Getea rezultatom 3:0.
Danas je slika, nažalost, potpuno drugačija. Iste te tribine izgledaju kao set za neki apokaliptični film. Propadanje stadiona „Pod borićima“ nije samo pitanje infrastrukture, već i pitanje odnosa prema jednom dijelu sportske istorije Bihaća i cijele Krajine.
Djeca koja danas odrastaju uz fudbal i reprezentaciju Bosne i Hercegovine, koja je najbolja u posljednjih nekoliko godina, zaslužuju bolje uslove. Zaslužuju da prvi odlazak na stadion ne bude suočavanje sa zapuštenim tribinama, već prostorom koji će u njima probuditi još veću ljubav prema sportu.
Da može drugačije, pokazuju i primjeri iz mnogo manjih sredina.
FK Alfa Modriča svoje utakmice igra na stadionu "Dr Milan Jelić", mjesto sa približno 25.000 stanovnika, a tribine ispunjavaju osnovne uslove za gledaoce. Sličan primjer je i Posušje, doskorašnji član Premijer lige BiH, koje, imajući u vidu veličinu sredine od oko 20.000 stanovnika, ima sasvim solidan stadion.
Naravno, za ozbiljno uređenje stadiona potrebna su ulaganja, ali često su za početak potrebni i dobra volja, organizacija i spremnost da se zasukaju rukavi.
Zbog toga stadion „Pod borićima“ ne bi smio biti podsjetnik na ono što je nekada bilo. Trebao bi ponovo postati mjesto na kojem će neke nove generacije Krajišnika praviti svoje prve sportske uspomene.
Jedinstvo to, bez ikakve dileme, zaslužuje.
Komentari (0)