Jedna od najvećih otmica koju svijet pamti desila se 15. jula davne 1976. godine, kada su trojica kidnapera presrela učenički autobus, a potom 26-oro djece i vozača žive zakopali u improvizovanoj 'grobnici' napravljenoj od starog kombija. Planirali su da traže pet miliona dolara otkupa, ali im je jedna 'dremka' osujetila plan i djeca su uspjela da pobjegnu.

"Dejli mejl" piše da je kidnapere inspirisao kultni film iz 1971. "Prljavi Hari" sa Klintom Istvudom u glavnoj ulozi u kojem negativac kidnapuje školski autobus da bi tražio otkup za djecu. Tako su naoružana muškaraca sa fantonkama preko glave prepriječila put školskom autobusu u mjestu Čovčila u Kaliforniji i potom ga vozili 11 sati do Livermora, daleke 'zabiti' prekrivene gustim rastinjem, gdje su otetu djecu prebacili u prikolicu kamiona pokopanu pod zemljom.

Djeca nisu imala ni kupatilo ni vodu.

"Sjećam se da je tada 10-godišnja Džodi Hefington bila jedna od starijih djevojčica koje su pokušavale da umire mlađu djecu", prisjeća se Dženifer Braun Hajd, koja je u tom momentu imala 9 godina.

"Osjećala sam se kao životinja koju vode na klanje", rekla je.

"Sve je izgledalo kao džinovski kovčeg", ispričao je za CNN 2015. godine jedan od preživjele djece.

Vrućina, mučnina, povraćanje i agonija


Mračna odaja – opremljena madracima i grickalicama – brzo se ispunila smradom od povraćanja i prljavštine, a užasnim uslovima samo je doprinijela velika i kalifornijska vućina.

Unutar prikolice, otmičari su napravili improvizovane zatvorske ćelije postavljanjem drvenih pregrada. Nije bilo ventilacije, hrane, vode, ni toaleta.

Djeca su se trudila da ostanu mirna dok su minuti i sati prolazili. Poslije skoro 12 sati boravka u rupi, uslovi su počeli da se pogoršavaju. Krov je počeo da se urušava, a njima je ponestajalo hrane.

Učenik i vozač razbili poklopac i prokopali put do površine


Vozač autobusa Edvard Rej nije bio voljan da pokuša da pobjegne jer se plašio da će ih otmičari čekati na površini.

Ipak, Majkl Maršal, koji je imao 14 godina, bio je spreman da iskoristi šansu.

"Pomislio sam u sebi: ako ćemo umrijeti, umrijećemo dok pokušavamo da pobjegnemo odavde", prisjeća se on u „Chovchilla“.

Činilo se da bi jedini izlaz mogao biti kroz zapečaćeni šaht na vrhu zakopane prikolice. Maršal se popeo na dušeke koje su taoci složili i gurnuo je poklopac svom snagom. Jedva se pomjerio. Rej mu se pridružio i na kraju su uspjeli.

Poslije 16 sati u podzemnom paklu, u kom su bili živi zakopani, uspjeli su da se oslobode. Otišli su do obližnjeg kamenoloma gdje su zapanjene radnike zamolili za pomoć.

Pozvali su policiju koja je odmah došla na lice mjesta, djecu zbrinula do lokalne bolnice kako bi doktori uradili neophodne preglede, a oni su otišli do mjesta zločina kako bi pokušali da pronađu dokaze o otmičarima koji su pobjegli čim su primijetili da su se djeca izbavila iz zatočeništva.

Ubrzo su stigli i mediji, a priča se raširila planetarno.

Policiji je trebalo skoro dvije nedelje da uđe u trag otmičarima, ali su istražitelji konačno uhapsili tada 24-godišnjeg Frederika Njuhola Vudsa, sina vlasnika kamenoloma. Pronašli su i saučesnike - Vudsovog vršnjaka Džejmsa Šenfelda i Džejmsovog mlađeg brata Ričarda.

Otmičari oslobođeni poslije više od 3 decenije


Svi su dolazili iz bogatih porodica koje su živjele u najljepšim predgrađima San Franciska.

Otmičari su na kraju osuđeni na doživotnu kaznu sa mogućnošću žalbe.

Trideset šest godina nakon otmice, Rićard Šenfeld je dobio uslovnu slobodu, što će tri godine kasnije dobiti i njegov brat Džejms, a 2018. iz zatvora će izaći i Fred Vuds.

Tada djeca, danas odrasli ljudi, koji su bili zakopani pod zemljom skoro cijeli dan i danas se bore sa traumama. Mnogi ne mogu da spavaju bez upaljenog svjetla, većina je išla ili i dalje ide kod psihoterapeuta, a pojedini su kupili i kućne ljubimce koji im pomažu da se oslobode anksioznosti.

BONUS VIDEO: