Djetinjstvo Marine Le Pen puno je ožiljaka, pukotina i lupanja vratima. Kad joj je bilo osam doselili su u Montretout. Pobjegli su iz Pariza - pred stan im je neko postavio pet kilograma dinamita. Raznijeli su pola zgrade.

Bio je to kraj. Marine Le Pen pokupila je svoje stvari i napustila porodično imanje Montretout. Nije mogla više. Nije joj smetalo što je njen otac rasist, radikalni desničar i obožavalac kolaboracionista Petaina koji kaže da "nacistička okupacija Francuske nije bila naročito nehumana", a za nacističke logore smrti će reći da "ih nije lično vidio" te da je to samo "mali detalj u istoriji". Otvoreno mrzi crnce i Arape, k tome je i do lakata uprljao ruke u Alžirskome ratu. Svi Francuzi osim radikalnih desničara toliko ga mrze da je dobio nadimak Vrag Republike pa je i ona samim time - Đavolja kći.

Mogla je živjeti s tim. U konačnici, ne možeš se baviti politikom ako ne možeš. Uostalom, s ocem dijeli dobar dio anti-imigracijskih stavova, na tome temelji cijelu svoju politiku.

Ali preko ovoga nije mogla preći. Ubio joj je mačku. Tačnije, dva velika crna psa, dobermani njena oca nazvana Pukovnik i Major, rastrgala su u komade njenog mezimca, bengalsku mačku Artemis, pisao je francuski L'Express 2015.

- Ma to nisu bili moji psi, nego psi čuvari cijelog imanja. Uostalom, ta mačka je bila 75 posto mrtva nakon što je pala sa stabla. Psi su je samo dovršili, igrali su se s njom kao s plišanom lutkom - pričao je Žan Mari Le Pen puno kasnije, nakon što ga je kćerka izbacila iz stranke koju je osnovao. Očekivano objašnjenje od čovjeka koji negira Holokaust, što bi onda imao sentimenta prema jednoj običnoj mački. Smrt kućnog ljubimca je, međutim, za Marine ozbiljno pitanje. Ona i otac više ne razgovaraju.

U 46. godini Marine Le Pen s mačkama koje su uspjele preživjeti Pukovnika i Majora napustila je dvorac Montretout. Napokon. Tamo je živjela od osme godine.

Kuća Le Penovih miriše na smrt


Bio je studeni 1976. i kuća Le Penovih mirisala je na smrt. Doslovno. Jer u rezidenciji Montretout upravo je bio preminuo zakleti, superbogati desničar. Milioner nije imao nasljednika pa je zdanje ostavio Žan-Mari Le Penu, tipu koji je par godina ranije osnovao radikalno desničarsku Nacionalnu frontu.

Djevojčici punog imena Marion En Perin Le Pen nije bilo niti devet godina kad su uselili u Montretout. Pobjegli iz Pariza, doslovno. U noći na 1. novembra 1976. ispred njihova pariškoga stana grunula je podmetnuta bomba. Neko je postavio pet kilograma dinamita na stubištu Vile Poirer, na broju devet, i eksplozija je bila toliko snažna da je raznijela cijeli vanjski zid.

U dimu, među ostacima betona, drveta i cigli ležale su Marine i sestre. Čudom preživjele.

- Klečale smo na koljenima drhteći, držeći se za ruke, moleći se u očaju... Kad smo čuli glas našeg oca kako viče: "Djevojke, djevojke, jeste li žive?'” - prisjetila se u memoarima Marine Le Pen.

Eksplozija je u susjednom stanu bacila dijete s petoga kata i spasilo ga je granje drveća. Čudom nije bilo žrtava. Nema nikakve sumnje da je bomba bila namijenjena Le Penu, obožavaocu kolaboracionista Petaina i bivšem vojniku ruku uprljanih u Alžirskome ratu, najomraženijem francuskom političaru ikad koji je četiri godine ranije osnovao Nacionalnu frontu. Počinitelji, međutim, nikad nisu pronađeni.

Tog dana Marin Le Pen izgubila je djetinjstvo. Niko od prijatelja više se nije htio družiti s njom, roditelji im nisu dali blizu Le Penovih zbog straha za svoju djecu. Očevi stavovi stvorili su mu milion neprijatelja.

- Kao da je sanitarni kordon kreiran oko nas. Svi su govorili djeci: "Ne idite Le Penovima" - reći će kasnije Marin Le Pen. U školi su je izolovali.

- Po cijeli dan - ujutro, podne i noć - krajnje desničarski likovi iz stranke dolaze u Montretout svaki dan. Njen otac ima stranačke kancelarije na prvom spratu. Porodica živi iznad. On svo to vrijeme miješa porodični život i politiku. To je kuća političkog nasilja i ona će odrastati kupajući se u ovom okruženju - kaže Olivier Beaumont, autor knjige "U paklu Montretouta" o porodici Le Pen.


Djetinjstvo Marine Le Pen je, kaže biograf Beaumont, bilo puno ožiljaka, pukotina, odlazaka i lupanja vratima.

Kad se nisu svađali, Žan Mari i supruga živjeli su boemski. Odlazili bi na krstarenja i ostavljali djevojčice, Marin i dvije starije kćeri, na čuvanje dadilji. Kad joj je bilo 15 Marin je pretrpjela novi šok. Vratila se iz škole i niti jedne majčine stvari više nije bilo. Otišla je s drugim. Marin je bila očajna, prestala je jesti... Majku će idući put vidjeti tek kad joj bude 30.

- Njeno prezime je uvijek bilo teret - kaže autorka knjige o Le Penovima . - Nacionalna fronta postajala je nova kontroverzna sila, a ona je kao kći Le Pena dugo idealizovala oca, koji je bio jako kritikovan. Patila je...

Marine je šest godina radila kao pravnica. Udala se za istaknutog člana Nacionalne fronte i u godinu dana rodila troje djece, dvije blizanke. Podizala ih je kao samohrana majka nakon razvoda 2000. godine.

Ona zapravo nikad nije bila programirana da bude nasljednica oca u političkome smislu. Politički se angažovala najprije starija sestra Mari-Karolin, kandidovala se na lokalnim izborima, ali nije mogla podnijeti rasističke ispade njenog oca o crncima i Arapima. Odustala je od političke karijere

- Mari-Karolin takođe ne razgovara s ocem već 20 godina - i tad se, početkom dvijehiljaditih angažovala Marin.

Stranku će od oca preuzeti 2011. i zaokrenuti od rasističkih i antisemitskih stavova prema centru, donekle ublaživši ranije tvrde nacionalističke stavove. Nacionalnoj fronti promijeniće ime u Nacionalno okupljanje pa izbaciti iz stranke oca tek kad je počeo iznova javno trabunjati o tome kako je "holokaust samo istorijska činjenica". Ali zadržaće radikalno anti-imigrantsku crtu, odmah na početku insistiraće kako broj imigranata treba s 200.000 na godinu svesti na maksimalno 10.000, uz prednost zapošljavanja za Francuze u određenim zanimanjima.

To im je s vremenom donijelo sve više glasova, pogotovo među radnicima koji se boje da će im imigranti uzeti poslove, pod vodstvom Le Pena stranka nikad nije bila ni upola tako popularna. Francuzi koji nisu desno orijentisani toliko su ga mrzili da je na predsjedničkim izborima 2002. ušao u drugi krug s nešto više od 16 posto glasova, a Žak Širak imao je 18 posto. U drugom krugu rezultat je bio nevjerovatan - Širak 82 posto, Le Pen 18! Jedva da se pomaknuo s početnih 16 posto.

- Ona je ista on samo s dugom kosom - reći će majka.

- Ona je ista ja, ali s grudima - kaže sam Žan Mari.


Od oca je Marine naslijedila nešto što Francuzi zovu "la gouallie", odnosno smisao za humor. Ako naravno zanemarite činjenicu da je čovjek obični nacionalist, ksenofob i antisemit. Ona u nešto manjoj mjeri. Za nju bismo mogli reći da je "umiveni Žan-Mari". Da je jako dobar govornik, to joj se ne može osporiti.
- Dvije stvari vam želim vratiti. Vaš glas. I vaš novac - reći će za govornicom Marine.

Le Penovi su bili veoma bliski s Vladimirom Putinom. Kad su je pitali zašto je kredit za kampanju Nacionalne fronte digla u ruskoj banci, bilo je to prije 7-8 godina, Marine je rekla:
- Pa zato što mi ga niti jedna francuska banka nije htjela dati! Što sam drugo mogla?

No i od Putina se distancirala kad je Rusija napala Ukrajinu, makar Nacionalno okupljanje ne podržava slanje oružja Kijevu niti sankcije na proizvode iz Rusije.
- Ona ne može podnijeti očeve provokacije o nacističkim plinskim komorama i čelniku Višijevske Francuske iz Drugog svjetskog rata maršalu Petainu. Misli da je on tim izjavama pokušava potopiti - kaže Beaumont.

- U toj porodici politika je važnija od krvi. On nije mogao podnijeti da neko drugi bez njega odlučuje u stranci koju je osnovao, pa makar to bila njegova vlastita kći.


Marine Le Pen tatu zločinca i naci-nasljeđe trpa pod tepih


I blizu je vlasti ovaj put Nacionalno okupljanje, desničari su uistinu pred vratima moći nakon rezultata prvoga kruga prijevremenih parlamentarnih izbora u Francuskoj. Desna stranka Nacionalno okupljanje koju vode Marin Le Pen i Jordan Bardela dobila je 33,13 posto glasova, ljevica Nova narodna fronta 27,99 posto, a Zajedno! predsjednika Emanuela Makrona svega 20,04 posto. Makron je na koljenima, uoči drugog kruga iduće nedjelje zaziva ujedinjenje s krajnjom ljevicom da zaustave radikalnu desnicu.

U međuvremenu, 96-godišnji Žan-Mari Le Pen nesretni je starac s kojim njegove vlastite kćeri ne razgovaraju. Ne čestitaju mu rođendane. Ne obilaze ga. Ništa se nije promijenilo ni nakon što je lani pretrpio srčani udar. Desničar je bio oduvijek, a ruke je okrvavio u Alžirskom ratu 1954.-1962. kao obavještajac Legije stranaca. Marin je tatu zločinca i naci-nasljeđe trpala pod tepih, pisao je Express. Le Pen se pridružio Legiji stranaca kad mu je bilo 26 godina.

- Nemam što kriti, mučili smo u Alžiru jer smo morali - rekao je Le Pen listu Combat 1962.

Kasnije je tvrdio da je govorio o nama kao Francuzima, ne kao njemu lično.
- Da, postojale se posebne metode ispitivanja. Ljudi ih zovu mučenja. Ali definirajmo to. Je li mučenje zavrtanje ruke? Potapanje glave u kantu vode? Onda da, francuska vojska je to radila da bi dobila informacije tijekom Alžirskog rata. Struja, voda... Ali ne mrcvarenje, ubijanje zarobljenika - govorio je bivši legionar.

- Zar je general De Gol bio hrabriji od maršala Petaina u okupiranoj zoni? Nisam baš siguran. Puno je lakše pružati otpor iz Londona nego iz Francuske - zgrozio je francusku javnost nakon povratka iz Alžirskog rata, kad se počeo baviti politikom.

Le Pen izgubio je međutim tužbu protiv Le Mondea 2005. kad je francuski list intervjuirao Mohameda Cherifa Moulaya, koji je s 12 godina gledao kako mu Le Pen i njegovi ljudi muče oca strujom. Na kraju je preminuo. Moulay je tvrdio da je na mjestu ubistva šef Nacionalne fronte izgubio bodež kakav je nosila Hitlerova mladež s natpisom "JM Le Pen, 1er REP". Taj bodež priložen je kao dokaz na sudu.

Le Pena su povezivali i s Organisation armee secrete, desničarskom paravojnom formacijom tijekom Alžirskog rata. Pod motom "Alžir je francuski i tako će ostati" izvodili su terorističke napade.

Le Penovi saradnici u Nacionalnoj fronti bili su u Hitlerovoj službi, poput Roland Gauchera - pravim imenom Roland Goguillot. Prije početka Drugog svjetskog rata bio je ultraljevičarski aktivist pa se prigodno prebacio među fašiste - vodio je brigu o stranačkoj mladeži u Ressemblement nationale populaire, jednoj od najvećih kolaboracionističkih stranaka Francuske. Nakon Drugog svjetskog rata osuđen je na pet godina zatvora zbog saradnje s nacistima. S takvim ljudima Le Pen je 1972. osnovao Nacionalnu frontu, stranku bivših nacista, antisemita, osporavatelja Holokausta i mrzitelja crnaca i Arapa. Kakav je i sam.

- Pa oni ne znaju ni Marseljezu! Vidio sam Zidana kako nešto mumlja - govorio je Le Pen svojevremensno kritikujući francusku fudbalsku reprezentaciju zbog, po njegovu mišljenju, prevelikog broja igrača afričkih korijena.

Zinedine Zidan, superstar alžirskog porijekla, odgovorio mu je tako da bi prije svakih izbora pozvao Francuze neka ne glasaju za Le Penove. Sad je njegovu ulogu preuzeo najbolji fudbaler svijeta Kilian Mbape, porijeklom Kamerunac, pisao je Express.
- Želim biti ponosan što predstavljam Francusku - rekao je kapiten Francuza.

- Ne želim predstavljati zemlju koja ne odgovara mojim vrijednostima, ili našim vrijednostima. Ljudi kažu ne miješaj fudbal i politiku, ali ovdje govorimo o situaciji koja je stvarno važna, važnija od utakmice. Situacija u našoj zemlji je teška i moramo djelovati.
Od kakvog je oca, za Le Pen još bi se moglo reći da je i relativno umjerena u svojim stavovima. Hoće li pobijediti u drugom krugu, to ćemo tek vidjeti. Treba im pola od 577 zastupnika, dakle - najmanje 289.

- Ekstremna desnica je ta koja je na rubu pristupa najvišim funkcijama, niko drugi - priznaje i Emanuel Makron.


Trećina Francuza, dakle najmanje dvostruko više nego što je Le Pen ikad uspio privući, skrenula je radikalno udesno. Liberté, égalité, fraternité... Odnosno sloboda, jednakost, bratstvo. Čini se da taj moto ne vrijedi za imigrante, kojih bi moglo biti sedam-osam miliona, a to je svaki deseti stanovnik Francuske.

Đavolja kći osjeća moć kako dolazi.

BONUS VIDEO: