Dječak ubica, koji je poslije masovnog ubistva 3. maja smješten na Kliniku za neurologiju i psihijatriju za djecu i omladinu u Beogradu, u prvi mah je bio smiren i hladnokrvan. Provodio je vrijeme u svojoj sobi, odmarao. Sada je, međutim, opuštenost i leškarenje zamjenio šetanjem po sobi i dijelu ustanove u koju je smješten.
"Da li danas izlazim?"
U proteklom periodu bi možda jednom dnevno upitao "da li danas izlazim", a sada je mnogo nestrpljiviji i to pitanje postavlja i nekoliko puta dnevno. Često insistira na odgovoru zašto je u ustanovi kada je s njim "sve u redu" i zašto je zatvoren "kad je normalan". Izvor blizak istrazi ističe da je u svemu tome uvijek upadljivo da dječak ubica brine isključivo o sebi.
https://aloonline.ba/region/srbija/dva-mjeseca-na-psihijatriji-ga-nisu-promijenila-ovo-je-bizarna-zelja-djecaka-koji-je-pocinio-masakr-u-beogradu/
– On ne pokazuje empatiju i brigu prema roditeljima i porodici, osim ako to nema direktne veze s njegovim komforom. Na primjer, kada pita kada će njegova porodica nešto da preduzme (oko njegovog oslobađanja). Očigledno nije planirao ovakav ishod, da će biti u ustanovi, već da će odmah na slobodu (jer je u trenutku ubistava imao manje od 14 godina i prema srpskim zakonima ne može biti krivično odgovoran za počinjeni zločin, bez obzira na broj žrtava i iskazanu svirepost.
Iz faze u kojoj je umislio da je ispunio ciljeve prešao u fazu suočavanja
Izvor ima utisak da je dječak ubica poslije faze u kojoj je umislio da je ispunio svoje ciljeve prešao u fazu suočavanja sa realnošću.
U ovom trenutku teško je procjeniti u kom pravcu će se kretati ponašanje dječaka ubice, da li će nervoza kulminirati ili će se isprazniti kroz šetnje i propitkivanja.
– Kod njega je već ustanovljeno da postoji opasnost od ponavljanja istog, sličnog ili još svirepijeg djela – kaže sagovornik Blica.
Izostanak važne komponente ličnosti – superega
Na osnovu dosadašnjih informacija, kako se već pisalo, stručnjaci čvrsto vjeruju da dječak ubica iz nekog razloga nema formiranu važnu komponentu ličnosti, takozvani superego.
Prema teoriji Sigmunda Frojda, začetnika psihoanalize, superego je etička komponenta nečije ličnosti koja dotičnoj osobi daje moralne standarde na osnovu kojih se ponaša.
https://aloonline.ba/region/srbija/ocu-djecaka-ubice-sa-vracara-sud-privremeno-zaplijenio-imovinu-porodice-ubijene-dece-to-trazile-oglasio-se-visi-sud/
Superego se razvija mahom tokom prvih pet godina života djeteta, kao reakcija na roditeljske kazne ili odobravanja. Dijete pritom upija moralne standarde svojih roditelja, tradicije porodice i društva u kojem odrasta i u njemu se formira superego, kojim kontroliše agresiju i druge društveno nepoželjne impulse.
Kada dijete ima pravilno razvijen superego, ono oseća krivicu ili anksioznost prilikom kršenja etičkih standarda postavljenih od svog superega i ima potrebu da se iskupi za učinjene greške.
Kod dječaka ubice ništa od toga ne postoji. Ne osjeća krivicu i, štaviše, željno iščekuje trenutak kada će biti pušten sa klinike, a umislio je da to treba da se dogodi svakog trenutka. Ne dobija ni sedative jer je potpuno smiren. Nisu mu potrebni.
BONUS VIDEO:
