Jedan vonj, zamijenio je drugi i to na najmanje očekivanom mjestu. Ispred bogomolje kojoj se klanjaju ljudi svih vjeroispovesti i počivališta sveca Vasilija Ostroškog - pred manastirom Ostrog.

Na samo par metara ispred kapije koja čuva manastir i konak u kojem vjerujući narod noći, neko od pridošlih je odlučio da isprazni svoja crijeva, a onda i baci toalet papir, kojim je prethodno uredno obrisao svoju zadnjicu.



Javni toalet je na nekoliko minuta udaljenosti od kapije...



Alo!/M. Š.

 

Na manje od 500 metara ispred manastira postoji čist toalet u kojem svako ko boravi u Ostrogu može da olakša sebe nužnih potreba. A onda tečnim sapunom ispred lavaboa opere ruke.


- Zgroženi smo ovim prizorom, ovakvo ponašanje je ravno životinjama - kometari su ljudi koji su se zatekli ispred Ostroga.


Skadalozan i bezbožnički prizor dočekao je svakog ko je prethodne nedjelje odlučio da posjeti manastir.


"Neposredno pored izmeta bačena je i brojanica..."

Međutim da stvar bude još grđa, iako je to u ovom kontekstu teško ostvarivo, krajnjoj slici javnog toaleta pred kapijama svetinje prethodile su scene đubreta, maramama, maski za jednokatnu upotrebu i komada odjeće zavezanih za gilender uz stepenice koje vode do Ostorga.


Strma i kamena staza, po kojoj nemali broj ljudi hoda bos sa željom da ukaže svoje najdublje poštovanje prema svetinji koja je svakim pređenim stepenikom bliža vjerujućem čovjeku, oskrnavljena je svakojakim smećem.















Smeće na Ostrogu


Smeće na Ostrogu






Pa tako na putu koji uporno ide ka gore, a na kojem ne bi trebalo da se nalazi ništa osim netaknute prirode, kao kroz ulicu prokletih pred očima hodača mijenaju se kadrovi bačenih salveta, kutija od keksa, čipsa, hirurških maski, plastičnih čaša i drugog smeća kome je mjesto u kanti za otpatke kako neposredno pred svetinju, tako i u bilo kom kutku svijeta.















Smeće na Ostrogu


Smeće na Ostrogu



Iako na svakoj novoj etapi stepenika stoji kanta za otpatke, ona djeluje neupotrebljivo ili neprimjetno bezobzirnim vjernicima koji jednostavo hitaju da cjelivaju mošti sveca i od njega traže pomoć, dok za sobom ostavljaju tragove podivljalih ljudi.







Ekološka neprosvećenost nije stran pojam narodu na Balkanu, međutim to da pojedinci ispred manastira obavljaju nuždu i prave deponije u fragmentima, tužna je slika koja zasigurno i dalje, nepromenjena, postoji na strmoj stazi.