Kako stoji u izvještaju USKOK-a, vještačenje pokazuje da se radi o izrazito heterogenoj mješavini plastike, gume, tekstila, metala, građevinskog otpada i mineralnog materijala.

Kao ekološki najvažnije probleme izdvajaju mikroplastiku, povišene koncentracije pojedinih metala i mobilnost antimona, prenose hrvatski mediji.

USKOK je dokumente učinio dostupnim javnosti iako istraga nije javna, pozivajući se na opravdani interes javnosti. Podsjetimo, riječ je o istrazi protiv većeg broja osumnjičenih zbog sumnje da su počinili više krivičnih djela protiv životne sredine i privrede.

Rezultati vještačenja

Geofizičkim istraživanjima volumen tijela odlagališta procijenjen je na 14.775 kvadratnih metara, dok je na osnovu izmjerene gustine otpada izračunato da se na lokaciji nalazi najmanje 6.427 tona otpada. Vještaci pritom upozoravaju da je otpad izrazito nehomogen, zbog čega se njegova gustina znatno razlikuje od mjesta do mjesta.

Otpad je pronađen na površini od oko 3.675 kvadratnih metara, a zakopan je do dubine od najmanje 4,2 metra. Tijelo odlagališta mjestimično doseže visinu od gotovo devet metara, prenosi Index.hr.

Analize pokazuju da nije riječ samo o građevinskom ili mineralnom materijalu. U otpadu su pronađeni plastika, polimeri, guma, sintetička vlakna, tekstil, metalni dijelovi te drugi materijali antropogenog porijekla.

Povišene koncentracije više metala

U analiziranim kompozitnim uzorcima utvrđene su povišene koncentracije nekoliko metala. Bakar je izmjeren u koncentracijama od 3490 do 12.200 mg/kg, cink od 781 do 1150 mg/kg, olovo od 163 do 494 mg/kg, a antimon od 31,2 do 474 mg/kg.

Vještaci navode da većina analiziranih metala u testovima procjeđivanja nije pokazala veliku mobilnost. Kao najvažniji element izdvojio se, međutim, antimon. U četiri od 19 uzoraka izmjerene vrijednosti prekoračile su kriterijum od 0,7 mg/kg za prihvat na odlagalište neopasnog otpada, ali su ostale ispod kriterijuma za odlagalište opasnog otpada.

To ne znači da je sav materijal automatski klasifikovan kao opasni otpad. Vještaci posebno upozoravaju da hemijski oblici pojedinih metala nisu potpuno utvrđeni i da zbog toga nije moguće jednoznačno odrediti njihovu ekotoksičnost.

Procjena opasnog svojstva HP14 dalo je vrijednosti iznad propisane granice za sva tri analizirana kompozitna uzorka. Međutim, biološki test na organizmu Daphnia magna nije potvrdio akutnu ekotoksičnost eluata. Zaključak vještaka zato je oprezniji - postoji potencijal za ekotoksična svojstva, ali ga biotestovi nisu potvrdili kao akutnu toksičnost.

Pronađena mikroplastika

Mikroskopske analize pokazale su sekundarnu mikroplastiku, sintetička vlakna i čestice gume u analiziranim reprezentativnim uzorcima. Vještaci zaključuju da je prisustvo mikroplastike jedno od karakterističnih svojstava tog otpada.

Riječ je uglavnom o česticama veličine od približno 100 mikrometara do dva milimetra, nastalim mehaničkim trošenjem i raspadanjem većih komada plastike. Naknadno je zato sprovedeno dodatno vještačenje s 19 mjesta uzorkovanja unutar i izvan odlagališta.

Mikroplastika i van granica odlagališta

Dopuna vještačenja od 7. septembra donosi jedan od najvažnijih novih nalaza: mikroplastika je pronađena i van tijela odlagališta. Pouzdano identifikovani polimerni fragmenti pronađeni su na mjestima neposredno uz južnu ivicu te sjeverno i sjeveroistočno od odlagališta. Te su tačke udaljene približno 20 do 30 metara od ivice otpada.

Vještaci navode da raspored nalaza odgovara mogućem prenosu vjetrom, a mikroplastika se može širiti i oborinskim vodama. Na udaljenosti od oko 150 metara mikroplastika nije potvrđena, pri čemu između te tačke i odlagališta postoji i stijenska barijera.

Zaključuju da se pouzdano potvrđeni opseg lokalnog širenja zasad može utvrditi na približno 20 do 30 metara od odlagališta.

"Nivo opasnosti nije zanemariv"

U dopuni nalaza vještaci upozoravaju da se mikroplastika u životnoj sredini razgrađuje vrlo sporo, dok se veći plastični fragmenti mogu nastaviti usitnjavati i stvarati nove, još sitnije čestice. Ako otpad ostane na lokaciji izložen padavinama i daljem mehaničkom trošenju, prema nalazu postoji značajna vjerovatnoća nastavka stvaranja i lokalnog širenja mikroplastike.

"Nivo opasnosti za životnu sredinu nije zanemariv zbog postojanosti mikroplastike, mogućnosti daljeg usitnjavanja i njenog prenosa vjetrom i oborinskim vodama", zaključuju vještaci. Navode i da bi se uklanjanjem otpada i sanacijom lokacije značajno smanjila mogućnost daljeg stvaranja i širenja mikroplastike.

Lokacija se nalazi na kraškom području, zbog čega postoji mogućnost infiltracije oborinskih voda i prenosa zagađujućih materija kroz podzemlje.

Vještaci ipak nisu utvrdili da je otpad dosad zagadio izvorišta pitke vode. Rezultati monitoringa izvorišta Biba, Kakma, Kožlovača i Turanjsko jezero tokom posmatranog perioda nisu pokazali prekoračenja propisanih parametara za vodu namijenjenu ljudskoj potrošnji.

Najrizičnije na samoj lokaciji

Najbliži stambeni objekti udaljeni su više od kilometra. Vještaci zato procjenjuju da je trenutna izloženost stanovništva ograničena. Najveći potencijalni zdravstveni rizik odnosi se na osobe koje dolaze u neposredan kontakt s otpadom, na primjer tokom njegovog uklanjanja i manipulacije materijalom.

Nisu pronađeni patogeni mikroorganizmi, a nije utvrđena ni radioaktivnost iznad prirodne pozadine. Ipak, vještaci upozoravaju da bi dugotrajno ostavljanje otpada moglo povećavati rizike zbog mikroplastike, mobilnih frakcija metala i mogućeg postepenog zagađenja podzemnih voda.

(Nezavisne novine)