Marija Kiri: Dvostruka dobitnica Nobelove nagrade i prva profesorica na Sorboni (FOTO)
Na današnji dan 1867. godine u Varšavi rođena je Marija Salomea Sklodovska Kiri, dobitnica dvije Nobelove nagrade – za fiziku 1903. i za hemiju 1911. godine.
Vrijedna, dostojanstvena i skromna, cijelog života privržena nauci, jedina žena koja je dobila dvije Nobelove nagrade, preminula je od bolesti nastale izlaganjem visokom nivou radijacije tokom istraživanja koja je sprovodila.
Bila je peto dijete u prosvetarskoj porodici. Po završetku gimnazije njen otac, koji je u međuvremenu postao udovac, odlučio je da Marija godinu dana provede na selu, a potom joj je dozvolio da daje privatne časove.
Žudnja za znanjem
Kako u to vrijeme u Poljskoj ženama nije bilo dozvoljeno da studiraju, Marija se dogovorila sa sestrom Branislavom da je finansijski pomaže dok je ona bila na studijama medicine u Parizu, uz obavezu da Branislava učini isto dvije godine kasnije za Mariju.
U vrijeme dok je radila kao guvernanta, Marija se zaljubila u veleposednika Kazimjea Žoravskog koji je kasnije postigao velike uspjehe kao matematičar. Ali, njegovi roditelji nikako nisu pristajali da siromašna guvernanta Marija postane dio porodice Žoravski, zbog čega je ona bila prinuđena da potraži posao u drugoj porodici.
Kad se početkom 1890. godine Branislava udala u Parizu, pozvala je sestru da dođe kod nje. Marija je to odbila, vratila se u očevu kuću i godinu dana kasnije na Sorboni upisala studije fizike i hemije. Tri godine kasnije položila je i matematiku, paralelno studirajući i radeći.
Sudbonosni susret sa Pjerom
Sredina posljednje decenije 19. veka bila je po mnogo čemu značajna u životu Marije Kiri. Tad je upoznala francuskog fizičara Pjera Kirija, koji je doktorirao i preporučio svom kolegi Antoanu Bekerelu da primi njegovu suprugu Mariju na doktorske studije. Mladoj gospođi Kiri potonji francuski nobelovac predložio je da ispituje radioaktivnost nekih vrsta uranijuma.
Zajedno sa hemičarom Debijeom počela je da razlaže rudu uranijuma na pojedinačna hemijska jedinjenja i da traži ono koje izaziva visoku radioaktivnost. Naknadno, ovom istraživanju priključio se i Pjer Kiri. Poslije više godina danonoćnog rada otkriven je polonijum, koji je dobio naziv po zemlji Marijinog rođenja, navedeno je na sajtu Nobelove nagrade.
Marija Kiri je čitav život posvetila nauci
Takođe, 21. decembra 1898. otkriven je i radijum, daleko radioaktivniji zemnoalkalni metal. Ispitivanjima je objašnjena pojava radioaktivnosti kao efekta raspada atomskog jezgra.
Doktorat i katedra
Kao prva žena u istoriji Marija Kiri dobila je 1903. godine titulu doktora fizike, kao i Nobelovu nagradu za fiziku. Uz svjetsku slavu konačno je stigla i druga vrsta podrške – Pjer Kiri dobio je dozvolu za otvaranje svoje laboratorije u kojoj je, očekivano, Marija bila šef ispitivanja. Paralelno, Pjer je postao profesor na Sorboni.
Marija Kiri
Ali, već u aprilu 1906. desila se tragedija – Pjer je poginuo pošto ga je pregazila konjska zaprega. U maju iste godine Marija Kiri dobila je katedru svog tragično preminulog supruga i postala prva žena profesor na Sorboni.
Pet godina kasnije dobila je drugu Nobelovu nagradu, ovoga puta za hemiju. Uprkos velikim rezultatima, nije primljena u Francusku akademiju nauka.
Ipak, uspela je da izdejstvuje novac za privatni Institut za radijum, danas poznat kao Institut Kiri koji je kasnije iznedrio još četiri dobitnika Nobelove nagrade.
Za vrijeme Prvog svjetskog rata Marija Kiri bila je šef Vojne medicinske komore i zajedno sa starijom ćerkom Irenom zagovarala primjenu prenosivih rendgen aparata. Koliko je bila posvećena nauci govori i činjenica da je isti žar prenijela i na stariju nasljednicu koja je, poput majke, takođe ovjenčana Nobelovom nagradom za hemiju 1935. godine.
Eva, mlađa ćerka Pjera i Marije Kiri, zabilježila je mnogobrojne detalje iz života svoje skromne i slavne majke u knjizi „Madam Kiri“.
Nauka iznad svega
Po završetku rata, Marija Kiri dva puta je odlazila u Sjedinjene Američke Države kako bi prikupila novac za istraživanje radijuma. Sredinom tridesetih godina prošlog vijeka obezbijedila je sredstva za opremanje Varšavskog instituta za radijum na čijem je čelu bila njena sestra Branislava.
Preminula je u Savoji jula 1934. godine od posljedica radijacije kojoj je dugo bila izložena zarad naučnih istraživanja. Sahranjena je pokraj supruga Pjera, a 1995. njihovi posmrtni ostaci prenijeti su u Latinsku četvrt, u mauzolej Panteon u kom počivaju i Volter, Žan Žak Ruso, Viktor Igo, Emil Zola…
BONUS VIDEO: