Stručnjaci upozoravaju, tinejdžeri progovaraju: Anksioznost i depresija sve češće pogađaju mlade u Srpskoj

Aloonline.ba | Tamara Bogunovic | Život ∙ 05.07.25 18:00 ∙ 0

U vremenu sve većih očekivanja, mladi se sve češće suočavaju sa anksioznošću i depresijom. Tekst donosi uvide stručnjaka i iskustva tinejdžera koji su odlučili potražiti pomoć.

Foto: Pexels

U vremenu hiperprodukcije, digitalnih identiteta i sve većih očekivanja, mladi sve češće posrću pod teretom koji se ne vidi – ali se duboko osjeća. Anksioznost, depresija i osjećaj izolacije više nisu rijetkost, već stvarnost mnogih srednjoškolaca i studenata. I dok neki još uvijek ćute iz straha ili srama, sve više njih odlučuje se potražiti pomoć. A to, kako poručuju stručnjaci, nije slabost – već hrabrost.

Sve više mladih traže pomoć

Iz Centra za mentalno zdravlje Doma zdravlja Banjaluka potvrđuju da je posljednjih godina primjetan rast broja mladih koji traže psihološku podršku. Prema riječima Violetе Banić, dječijeg psihologa, u pitanju su kompleksni izazovi savremenog društva: nesigurna budućnost, visoka očekivanja, ekonomska neizvjesnost – sve to ostavlja traga na mentalno zdravlje mladih ljudi.

„Suočeni sa sve većim očekivanjima na profesionalnom planu, mladi često postavljaju visoke i teško dostižne ciljeve, rizikujući time narušavanje mentalnog zdravlja. Neki reaguju povlačenjem, razvijajući simptome depresije, dok drugi osjećaju napetost i anksioznost“, navode iz Centra.

Iako su mladi sa psihološkim poteškoćama prisutni u svim uzrastima, iz Centra ističu da je najzastupljenija populacija ona srednjoškolskog i studentskog uzrasta. Osim anksioznosti i depresije, često se javljaju i problemi u ponašanju, zavisnosti i poremećaji ishrane.

Simptomi koji se ne vide odmah

Psiholog Branislava Popović pojašnjava da anksioznost kod mladih često prolazi „ispod radara“, jer se manifestuje kroz fizičke simptome koji se mogu pogrešno pripisati stresu ili običnoj fazi odrastanja.

„Kod mladih je prisutna napetost, ubrzan rad srca, problemi sa disanjem i snom. Često osjećaju strepnju bez konkretnog razloga. Skloni su izbjegavanju situacija koje im izazivaju nelagodu, a ponekad razvijaju rituale ponašanja koji im daju privid kontrole“, kaže Popović.

Ona ističe da dugotrajna borba sa anksioznošću, ako ostane bez podrške, može prerasti u depresivno raspoloženje.

„Mladi tada gube interesovanje, povlače se iz društva, postaju razdražljivi ili agresivni. U najtežim slučajevima, dolazi do samopovrijeđivanja ili upotrebe psihoaktivnih supstanci“, upozorava ona.

Zid tišine i nedostatak emocionalne pismenosti

Iako su informacije o mentalnom zdravlju sve dostupnije, psiholog Popović upozorava na zamku površnog informisanja:

„Mladi često pretražuju internet i traže objašnjenja za svoja stanja, ali naiđu na štetne i neprovjerene informacije koje ih dodatno zbunjuju. Zato je važno da imaju pristup stručnom vođenju.“

Ona dodaje da obrazovni sistem još uvijek ne nudi dovoljno prostora za razvijanje emocionalne pismenosti.

„Mladi ne uče kako da imenuju i regulišu emocije. Tuga, strah i nesigurnost se često doživljavaju kao slabost, što ih navodi da potiskuju emocije umjesto da ih izraze“, kaže Popović.

Manje stigme, više podrške

U Centru za mentalno zdravlje primjećuju da je stigma vezana za traženje pomoći znatno manja nego ranije.

„Mladi danas sve češće dolaze sami ili uz podršku porodice. U većini slučajeva, roditelji su uključeni u dolazak mlade osobe i kasniji terapijski rad. Kada podrška porodice izostane, napredak je znatno sporiji“, navodi psihologinja Banić.

Ipak, i dalje postoje pojedinačne situacije gdje porodice negiraju problem, što dodatno komplikuje terapijski proces. U tim slučajevima, stručnjaci rade direktno sa mladom osobom, ali naglašavaju da bi zajednički pristup bio mnogo efikasniji.

Popović kaže kako stigma i dalje postoji, posebno zbog nedovoljne emocionalne pismenosti i straha od osuđivanja.

„Mladi se često javljaju tek kada problem postane ozbiljan. Još uvijek se emocije poput tuge i straha posmatraju kao slabost“, dodaje ona.

Prevencija u školama ključ zdravlja

Centar za mentalno zdravlje Banjaluka redovno sprovodi preventivne aktivnosti u osnovnim i srednjim školama, osluškujući potrebe učenika i iskustva nastavnika.

„Aktivnosti su osmišljene da budu edukativne, ali i interaktivne da djeci i mladima približe pojmove emocionalnog zdravlja na način koji je njima blizak“, pojašnjavaju iz Centra.

Mladi mogu relativno jednostavno doći do psihološke pomoći, dovoljna je uputnica porodičnog ljekara. Trenutno u Centru za djecu i mlade rade dva dječija psihijatra, jedan psiholog i dva socijalna radnika. Ipak, s obzirom na sve veći broj korisnika – preko 200 novih godišnje – kapaciteti su sve više opterećeni.

„Uprkos tome, nastojimo da prvi pregled ne kasni duže od nekoliko nedjelja, i da terapije budu redovne“, navode iz Centra.

Popović, s druge strane, navodi da obrazovni sistem još uvijek ne nudi dovoljno prostora za razvijanje emocionalne pismenosti, pa mladi često nemaju kapaciete da razumiju, imenuju i regulišu ono što osjećaju.

„U tom smislu, psihoedukacija igra ključnu ulogu – ona im pomaže da razumiju svoja stanja i razviju zdravije mehanizme samoregulacije“, pojašnjava Popović.

Iskustva mladih: Iz tame prema razumijevanju

Jedan šesnaestogodišnji gimnazijalac iz Banjaluke ispričao je svoje iskustvo:

„Bio sam odličan učenik, volim matematiku i fiziku, ali u srednjoj školi su me počeli zadirkivati. Zatvorio sam se u sebe, postao anksiozan. Roditelji su me odveli kod psihologa i to mi je spasilo mentalno zdravlje. Naučio sam kako da se zauzmem za sebe, više nisam ‘žrtva’.“

Osamnaestogodišnja učenica kaže da je prvi napad anksioznosti doživjela na času kod stroge profesorice.

„Ruke su mi se znojile, drhtala sam, srce mi je ubrzano kucalo. Sama sam tražila pomoć i našla psihologa koji mi pomaže. Još radim na sebi, ali sada razumijem odakle sve to dolazi.“

Nisi sam!

Stručnjaci poručuju da mladi imaju pravo da osjete teškoće – i da ih izraze.

„Neke od njih će prevazići sami, neke uz pomoć porodice, ali za određene probleme potrebna je stručna pomoć. Važno je da znaju da nisu sami“, kaže psihologinja Banić.

Popović dodaje da je adolescencija buran period i sasvim je u redu osjećati se preplavljeno.

„Najvažnije je ne ostajati sam u tome. Uz pravu podršku, mogu osnažiti sebe i spriječiti ozbiljnije posljedice. Uz stručnu podršku, mogu da se osnaže i preduprijede ozbiljnije posljedice. Ako nisu spremni da odmah odu kod psihologa ili psihoterapeuta, uvijek mogu napraviti prvi korak kroz anonimne servise, poput Plavog telefona – koji im omogućava da pričaju sa stručnjacima u sigurnom i povjerljivom okruženju“, kaže Popović.