Istraživanje objavljeno u naučnom časopisu „Social Science & Medicine“ donosi zanimljive rezultate: volontiranje je povezano sa sporijim epigenetskim starenjem, naročito kod penzionera.

Naučnici su analizirali podatke 2.605 Amerikanaca starijih od 62 godine i utvrdili da osobe koje volontiraju pokazuju manje ubrzanje biološkog starenja prema određenim epigenetskim pokazateljima u poređenju sa onima koji ne volontiraju.

Šta je zapravo biološko starenje?

Dok hronološka starost označava broj godina proživljenih od rođenja, biološka starost procjenjuje stanje organizma na osnovu različitih pokazatelja. U ovom istraživanju naučnici su koristili epigenetske testove koji prate promjene u metilaciji DNK i omogućavaju procjenu biološkog starenja.

Kako objašnjava dr Geri Smol, sa starenjem dolazi do promjena u genetskom materijalu, zbog čega se biološka starost smatra jednim od pokazatelja opšteg zdravlja i dugovječnosti. Ukoliko, na primjer, osoba od 40 godina ima procijenjenu biološku starost od 60 godina, to može ukazivati na ubrzano biološko starenje i potencijalno narušeno zdravlje.

Ko ima najviše koristi?

Rezultati studije otkrili su nekoliko zanimljivih činjenica:

Čak i umjereno volontiranje može biti povezano sa sporijim starenjem: Osobe koje su volontirale od jednog do 49 sati godišnje imale su povoljnije rezultate na nekoliko epigenetskih pokazatelja u poređenju sa onima koji nisu volontirali.

Najizraženija povezanost kod penzionera: Kod penzionera je uočena snažnija povezanost između umjerenog volontiranja i sporijeg biološkog starenja nego kod osoba koje su i dalje radile.

Više volontiranja, povoljni pokazatelji: Osobe koje su volontirale najmanje 200 sati godišnje takođe su imale povoljnije rezultate na nekoliko pokazatelja biološkog starenja.

Posebno je značajno to što su istraživači uzeli u obzir i druge zdravstvene faktore, poput fizičke aktivnosti, pušenja, konzumiranja alkohola i gojaznosti. Povezanost između volontiranja i sporijeg epigenetskog starenja zadržala se i nakon njihovog uzimanja u obzir.

Ipak, istraživanje pokazuje povezanost, a ne dokaz da volontiranje direktno usporava starenje.

Trostruka korist volontiranja

Stručnjaci ističu da volontiranje može doprinositi zdravlju kroz spoj fizičkih, socijalnih i psiholoških koristi.

Fizička aktivnost: Volontiranje često uključuje kretanje i šetnju, što može doprinijeti zdravijem starenju.

Socijalna povezanost: Dr Sadžad Zalzala objašnjava da volontiranje pruža dragocjenu društvenu mrežu i može smanjiti stres. Dr Smol dodaje da su društvene veze važne za zdravlje, dok usamljenost može imati negativne posljedice po blagostanje.

Osjećaj svrhe: Pomažući drugima, ljudi mogu razviti snažniji osjećaj svrhe i zadovoljstva, što može biti korisno za mentalno zdravlje.

Iako stručnjaci napominju da volontiranje zahtijeva određeni nivo zdravlja i slobodnog vremena, rezultati ukazuju na to da bi podsticanje ove aktivnosti moglo imati značajnu ulogu u javnozdravstvenim programima usmjerenim n

(ŽenaBlic)