Uoči zakazane transplantacije bubrega, u bolničkoj sobi, saznala je da njen suprug već godinama vodi paralelni život  sa drugom ženom i dvoje djece.

Laura i Roberto bili su u braku osamnaest godina. U komšiluku su važili za skladan par. On je radio prekovremeno, često putovao, a ona je vodila domaćinstvo i brinula o finansijama. Kako kaže, godinama su živjeli skromno, bez luksuza, uz stalna odricanja zbog kredita i „sigurne budućnosti“.

„Uvijek je govorio da je to privremeno, da žrtvujemo sadašnjost zbog starosti“, navodi Laura.

Prije šest mjeseci, njihov život se naglo promijenio. Robertu je dijagnostikovana hronična bubrežna insuficijencija i rečeno im je da je transplantacija jedina dugoročna opcija. Laura se bez razmišljanja prijavila kao donor. Testovi su pokazali da su kompatibilni.

Operacija je zakazana, a dan uoči zahvata Roberto je već bio hospitalizovan i pod sedativima. Laura je, kako navodi, sjedila pored njegovog kreveta kada je njegov telefon počeo da vibrira.

„Nikada ranije nisam uzimala njegov telefon. Ali poruke su se nizale jedna za drugom. Pomislila sam da je nešto hitno“, kaže ona.

Na ekranu su se pojavila obavještenja sa kontakta nazvanog „Kancelarijski materijal“. Poruke su, prema njenim riječima, bile potpisane kao da dolaze iz porodice uz pominjanje djece, testamenta i brige „prave porodice“ u slučaju operacije.

Laura je tada otključala telefon i, kako kaže, shvatila da se ne radi o prevari, već o dvostrukom životu koji je trajao deceniju. Druga žena, Klaudija, dvoje djece, zajednička putovanja, luksuzan stan i privatna škola sve finansirano novcem za koji je ona vjerovala da ne postoji.

Posebno ju je, navodi, pogodilo što je mjesecima štedjela i odricala se osnovnih stvari, dok je njen suprug istovremeno finansirao drugi život.

Ključni trenutak bio je razgovor koji je pronašla u porukama sa advokatom. U njima je, kako tvrdi, jasno navedeno da Roberto planira razvod nakon transplantacije, čim dobije novi bubreg.

„Operacija mu je bila osiguranje za život, a ja samo sredstvo“, navodi Laura.

Ujutro, pred sam zahvat, donijela je odluku.

Kada je medicinska sestra upitala da li je spremna za operaciju, Laura je povukla saglasnost za donaciju. O svojoj odluci obavijestila je i supruga, suočivši ga sa porukama koje je pronašla.

„Rekla sam mu da neću žrtvovati svoje tijelo za nekoga ko me planirao odbaciti“, kaže ona.

Transplantacija je otkazana. Roberto je ostao na dijalizi. Prema Laurinim riječima, ubrzo nakon toga, druga žena ga je napustila kada su finansijski izvori presušili.

Istog dana Laura je pokrenula brakorazvodni postupak i povukla dio zajedničke imovine, uz priložene dokaze.

Danas, iako se suočava sa osudama dijela okoline, kaže da ne žali zbog svoje odluke.

„Neki kažu da sam ga prvo trebala spasiti, pa otići. Ja smatram da niko nema pravo da traži nečije tijelo kao cijenu za prevaru“, kaže Laura.

Kako zaključuje, njena odluka nije bila čin osvete, već pokušaj da sačuva vlastiti život, zdravlje i dostojanstvo.

„Nije tražio samo moj bubreg. Tražio je cijelu mene. I prvi put sam rekla - ne.“