Ona je priznala da dugo nije slavila Nove godine, kao i da je njena baka do smrti osuđivala Voju zbog razvoda.

Iskra je rekla da dugo nakon razvoda roditelja nije imala želja i da je prolazila kroz veoma težak period tokom odrastanja.

„Ima jedna slika, Nova godina u starom stanu, mama i tata me drže za ruke i plešemo, iako mama ne voli da pleše i ne voli da se slika. Mene je sramota što imam suknju i što me tako drže za ruke. Od tolikih dočeka to je jedina fotografija koju imam. Kasnije će doći seljenje i seljenje i tako dvanaest puta. Doći će slavlja bez tate. Doći će dosadne uzaludne žurke. Doći će dani kad je svejedno je li doček ili nije. Pratiće se stare godine kao male sahrane, radovaćemo se novome, ni ne znajući šta će nam sve oduzeti. Hrlićemo u godinu rata, u godinu raka, godinu malih i većih nesreća, jednako kao što hrlimo u godinu rađanja, cvjetanja, godinu ljubavnu, godinu blagu. Ja Nove godine odavno ne slavim. Datum kao datum. Osim mahnite nabavke zbog neradnih dana, ne mijenja mi se ništa i odavno nemam više želja. Jedno da što duže mogu, kao ova djevojčica u suknji, mamu i tatu da držim za ruku. Ako može i bez slike. Srećni praznici svima“, napisala je Iskra nedavno na svom Instagramu.

„Otišao je i nije se vratio“

Nedavno se prisjetila posljednjeg razgovora s Vojom, kada joj je rekao da ide da renovira djedov stan i da se u zajednički dom više nije vratio.

„Od septembra pamtim braon lift čija limena vrata zvekeću i mene koja ulazim u njega dok tata prosipa vodu za mnom. Imam karirani ranac i jutarnje sunce mi utire put do škole. Mama će poslije reći: ‘Ne možeš svaki dan u toj haljini, presvuci se.’ Tata će reći: ‘Idem da renoviram djedov stan, tu sam za mjesec dana.’ I neće se vratiti nikad. Baba će me čuvati i ispravljati moj rukopis, moje uši na sveskama. U bradu proklinjati mog oca i to što je otišao. Ja ću se praviti da ne znam ništa, a sve sam prebrzo shvatila. Ona će da kune tako dok sve ne pozaboravlja i ne legne pod zemlju da konačno odmori, umjesto da brine“, napisala je ona i dodala:

„Ja septembar i dalje volim. To što miriše na ljeto, kao kad si se tek rastao od onog ko je tvoj, pa ga njuškaš na stvarima dok čekaš sljedeći susret. I nisam mnogo drugačija nego tad. Samo bez kariranog ranca. I dalje imam loš rukopis. Noću ponekad sanjam taj limeni lift, tatu na vratima, vodu koja se prospe za mnom. I dalje umijem da se ubijedim da je sve dobro i kad nije. Od septembra pamtim stazu od sunca i idem kuda mi ono raskrči put…“

„Otac nije ostavio vas, već mene“

Govoreći o izazovnom periodu, rekla je da je majka insistirala na tome da djeca upoznaju očevu novu ženu.

„Teret prezimena je to postao onog trenutka kada sam počela da se bavim glumom, jer su postojale brojne predrasude. Nikada između mene i tate nije bilo zle krvi niti lošeg odnosa. Ni s njim ni s njegovom suprugom. Ako već mora da dođe do razvoda i cijepanja porodice, mislim da su moji roditelji školski primjer kako to treba uraditi. Kako da uvođenje novog partnera u život ne bude loše. Nakon svega toga došlo je do mog ulaska u porodicu. Neminovno je zbog prezimena da mnogi misle da sam u glumi zbog njega. On nikada nije zvao nekoga da mu kaže da me angažuje jer sam njegova kćerka“, rekla je Iskra u „Potkastu u pidžamama“ i dodala:

„Mama mi je rekla: ‘On nije ostavio vas, nego mene’, to je i tata govorio. Rekao je da su se on i mama razveli, ali da to nema veze sa mnom i mojim bratom. Tata je i nakon toga uvijek bio tu u svim bitnim trenucima, od rođendana do predstava na koje smo išli zajedno, pa i tokom bombardovanja 1999. godine bio je uz nas. Mama je bila inicijator da ja upoznam Milicu, jer je smatrala da porodica mora da funkcioniše. Tada je sve došlo još više na svoje mjesto.“

(Blic)