Zajedno sa suprugom i dvoje djece napustila je život u Njemačkoj i zamijenila ga seoskim mirom, prirodom i porodičnim životom.

Simpatična životna priča

Ovaj neobičan par upoznao se u Njemačkoj, gdje je Srđan prije 27 godina otišao iz Srbije u potrazi za boljim životom. Nakon što su dobili dvoje djece, shvatili su da im užurbanost njemačkog gradskog života više ne prija, pa su odlučili da Njemačku zauvijek napuste i sreću potraže upravo na srpskom, brdovitom selu.

Kako pričaju za Telegraf.rs, na šta ukazuje i njihov osmijeh, nijednog momenta se zbog te svoje odluke nisu pokajali.

„U Srbiju smo se iz Njemačke vratili prvenstveno iz ljubavi, ali i zbog porodice. Nismo željeli da nam djeca tamo krenu u školu, jer na Zapadu porodični život nije toliko lijep. Dok si mlad, ne primjećuješ te stvari, ali kada dobiješ djecu i vidiš kako ih sistem melje, zapitaš se zašto si roditelj ako svoju djecu ne viđaš. Zbog posla djeca po cijeli dan provode u ustanovama, a vaspitavaju ih društvo i sistem. Tamo smo dobro zarađivali, imali smo mnogo novca, automobila i televizora, ali nismo imali vremena jedno za drugo“, priča nam na početku razgovora Srđan.

Povratak na selo

Pričaju kako im je uopšte na pamet pala Lopatnica kao mjesto za život i vaspitavanje djece.

„Odabrali smo Lopatnicu jer je moja majka rodom iz ovog sela, a ja sam tu provodio divne raspuste kod bake i djeda. Cilj nam je bio da se bavimo proizvodnjom zdrave hrane i porodičnim turizmom, te da djeca odrastaju uz životinje i prirodu. Danas smo zajedno 24 sata dnevno, što je danas rijetkost. Život na selu možda ne donosi milione, ali pruža nevjerovatnu slobodu i nezavisnost. Bavimo se organskom proizvodnjom i uzgojem autohtonih rasa. Imamo krave buše, svinje moravke, ovce i koze“, dodaje Srđan, vidno ispunjen i srećan životom na svom novom domaćinstvu.

Zanimljivo je da su u selu, kako Srđan dalje ponosno govori, uspjeli da dovedu i nasele nekoliko porodica iz Švajcarske i Austrije, koje su oduševljene našim ljudima i netaknutom prirodom.

„Pitali su me čak da li mogu ovdje da se sahrane. Ja sam im rekao: ‘Naravno, to vas ništa ne košta.’ Toliko su oduševljeni“, priča nam kroz smijeh Srđan.

Nakon dugog radnog vijeka u Njemačkoj, ali i putovanja kroz razne evropske i svjetske zemlje, Srđan smatra da mladi svakako treba da putuju i upoznaju svijet, ali da je ipak Srbija, po njegovom mišljenju, najljepša zemlja za život.

„Mladima bih poručio da putuju i upoznaju svijet, jer čovjek ne treba da ima granice. Međutim, što se tiče porodičnog života, smatram da je u Srbiji i dalje najljepše. Ako se odluče za selo, važno je da ne sanjaju o milionima, već da shvate da ovdje mogu biti potpuno produktivni i nezavisni. Troškovi su neuporedivo manji kada sami proizvodite svoju hranu“, jasan je Srđan.

Oduševljena zemljom i kulturom

Kako je Nasim objasnila, iako su njeni roditelji porijeklom iz Irana, ona je rođena u Španiji, a potom je otišla u Njemačku, gdje je i sama radila i upoznala svog životnog saputnika.

„Porijeklom sam iz Irana, rođena sam u Španiji, a odrasla u Njemačkoj. Prije nego što sam upoznala Srđana, nisam znala apsolutno ništa o Srbiji. Međutim, kada sam prvi put došla, srce mi je bilo puno. Ljudi ovdje imaju dušu i puni su poštovanja. Uvijek imaju vremena da sjednu, druže se i popiju kafu s vama, što na Zapadu gotovo da ne postoji. Iako tada nisam znala jezik, osjetila sam ogromnu toplinu“, priča nam Nasim, i to na srpskom jeziku koji je za kratko vrijeme veoma dobro savladala.

O Nasiminom oduševljenju Srbijom najviše govori njena odluka da pređe u pravoslavlje i postane Jelena.

„Svojom voljom sam prešla u pravoslavlje i od kume dobila ime Jelena. Kod ove vjere me je najviše privukla sloboda. Sve radiš iz srca i onako kako osjećaš, bez strogih pravila i moranja koja postoje u drugim religijama i na Zapadu“, objašnjava nam ona.

Kako i sama kaže, život na selu donio im je mir bez kojeg nisu željeli da odgajaju djecu.

„Za mene je ovdje sve bilo novo jer sam odrasla u gradu, bez životinja. Pitala sam starije žene u selu da mi objasne kako se prave ajvar, džem, slatko i sarma. Sada idem u štalu, radim u bašti, kuvam za slavu i uživam u svemu tome, jer znam da to radim za svoju porodicu i našu budućnost. Ne treba vam mnogo da biste bili srećni. Ponekad je dovoljno samo da imate vremena da na miru popijete kafu s nekim“, govori nam na kraju razgovora Nasim, odnosno Jelena.

(atvbl.rs)