Međutim, stručnjaci upozoravaju da se unutrašnja neispunjenost ne mora uvijek manifestovati kroz tugu ili otvoreno žaljenje. Često se duboko nezadovoljstvo krije iza sasvim uobičajenih radnji u kojima rijetko ko primijeti upozoravajuće signale.

Savremena psihologija potvrđuje da unutrašnji stres često nosi masku ambicije ili kontrole. Kada se potisnuta depresija ili nezadovoljstvo nagomilaju, osoba počinje da usvaja specifične obrasce ponašanja koji na prvi pogled djeluju bezazleno. Duboko nezadovoljna osoba rijetko pokazuje tugu na licu, već svoje stanje prikriva automatizovanim navikama koje djeluju sasvim uobičajeno.

Beskonačna trka za uspjehom

Prva opasna navika jeste pretvaranje samorazvoja u beskonačnu trku i novu obavezu. Rad na sebi je koristan sve dok se ne pretvori u stalno traženje sopstvenih mana, čitanje literature i pravljenje spiskova, pa čak i obična šetnja postaje samo stavka za poboljšanje sebe.

Traženje odobrenja

Druga navika jeste traženje odobrenja od ljudi koji to uopšte ne zaslužuju. Osoba podnosi neprijatno ponašanje, popušta kada to ne želi i žrtvuje dostojanstvo radi mrvice pažnje, ali dobijeni mir kratko traje jer lična vrijednost i dalje zavisi od drugih.

Uspjeh je jedino važan

Treća navika pokazuje da postignuti uspjeh postaje jedino mjerilo sopstvene vrijednosti. Rad se pretvara u dokazivanje značaja, dok radost zbog ostvarenog cilja traje kratko, prije nego što se postavi nova ljestvica. Kada uspjeh postane jedina mjera sopstvene vrijednosti, ostvareni ciljevi donose samo kratkotrajno olakšanje prije novog pritiska.

Bjekstvo iz sadašnjosti

Četvrta navika nezadovoljnih ljudi jeste stalno odlutavanje mislima u prošlost ili budućnost. Oni neprestano premotavaju stare greške i zamišljaju šta su mogli drugačije reći, a zatim iznova razmišljaju o mogućim nevoljama koje tek dolaze, dok im stvarni život prolazi neprimijećeno.

Samoća

Peta navika jeste pretvaranje samoće u štit od svih problema. Umjesto povremenog odmora, osamljivanje postaje bjekstvo od neprijatnih razgovora, izbjegavanje poruka i odbijanje susreta, što vremenom vodi u potpunu izolaciju.

Potiskivanje neprijatnih osjećanja

Šesta navika jeste neprestano potiskivanje neprijatnih osjećanja poput tuge, stida i razočaranja. Ignorisanje ne čini da problemi nestanu, pa je znatno korisnije razumjeti sopstvene emocije u miru.

Udovoljavanje svima

Sedma navika jeste želja da se svima udovolji, pri čemu osoba unaprijed razmišlja da li će se drugima svidjeti njena odjeća, riječi ili odluke. Neprestano potiskivanje negativnih osjećanja i udovoljavanje drugima stvaraju stalan strah od tuđe reakcije i vode u gubitak sopstvenog identiteta.

Otpor prema promjenama

Osma navika jeste snažan otpor prema bilo kakvim promjenama u životu. Osoba se grčevito drži starog poretka i troši ogromnu energiju pokušavajući da vrati stvari na staro ili utiče na događaje koji ne zavise od nje.

Odlaganje sreće

Na kraju, deveta navika jeste sindrom odloženog života, pri kojem se sreća neprestano pomjera za budućnost. Čovjek vjeruje da prvo mora dobiti novi posao, preseliti se ili zaraditi novac da bi konačno bio srećan, pa sadašnjost doživljava samo kao pripremu za pravi život. Kada se cilj konačno ostvari, zadovoljstvo ubrzo izbledi i odmah se traži novi, još veći cilj.

Prepoznavanje ovih obrazaca predstavlja prvi korak ka stvarnom unutrašnjem miru. Navika da se sreća uvijek odlaže za sutra sprečava osobu da primijeti i doživi lijepe trenutke koji već postoje u sadašnjosti.

(Žena)