Ipak, ono po čemu je Sveti Toma najpoznatiji u svakodnevnom govoru jeste izraz „nevjerni Toma“, koji se i danas koristi za osobu koja ne vjeruje u nešto dok se sama ne uvjeri da je to istina.

Zašto je apostol Toma postao simbol sumnje?

Prema jevanđeoskom predanju, apostol Toma nije bio prisutan kada se vaskrsli Isus Hristos prvi put javio svojim učenicima. Kada su mu ostali apostoli ispričali šta se dogodilo, Toma nije odmah povjerovao. Želio je da se lično uvjeri u Hristovo vaskrsenje.

Kada mu se Hristos ponovo javio i pokazao mu svoje rane, Toma je povjerovao i izgovorio reči: „Gospod moj i Bog moj!“

Upravo zbog ovog događaja nastao je izraz „nevjerni Toma“. Ipak, priča o apostolu Tomi ne govori samo o sumnji, već i o putu od nepovjerenja do duboke vjere. Zbog toga se ovaj praznik posmatra i kao podsjetnik da čovjek ne mora da se stidi svojih pitanja i nedoumica, već da kroz njih može doći do istinskog razumijevanja.

Narodna vjerovanja i krsna slava

U pojedinim krajevima Tomindan se u narodnoj tradiciji povezuje sa zaštitom domaćinstva od nesreće. Praznični dan se zato obilježava u duhu poštovanja svetitelja, porodičnog okupljanja i očuvanja mira u kući.

Narodna vjerovanja se razlikuju od kraja do kraja i predstavljaju dio lokalne tradicije, te ih ne treba poistovećivati sa zvaničnim crkvenim pravilima.

Za porodice koje slave Tomindan, najvažniji dio praznika jeste obilježavanje krsne slave. U skladu sa pravoslavnim običajima:

  • Pripremaju se slavski kolač i žito,

  • Pali se slavska svijeća,

  • Dočekuju se rodbina i gosti u miru i radosti.

Krsna slava nije samo svečana trpeza, već prilika da se porodica okupi u duhu vjere, zajedništva i sjećanja na svog svetitelja zaštitnika. Suština praznika ostaje ista za sve domaćine: poštovanje svetog apostola, negovanje porodičnih vrijednosti i podsjećanje na značaj povjerenja i ljubavi.

(Ona.rs)