KĆERKI DALA IME PO NJOJ Ivani je nova jetra bila jedina nada za život, a onda je dobila poziv koji je promijenio sve

Aloonline.ba | Gorana Jović | Život ∙ 26.03.25 15:55 ∙ 0

Početak novembra 2018. godine Ivani Joksić iz Obrenovca, tada djevojci od 26 godina sa cirozom jetre, donio je novu nadu.

FOTO: PRINTSCREEN

Zazvonio joj je telefon, a ona ni na kraj pameti nije imala da je s druge strane žice – poziv koji znači život.

Ivana se nedavno javila i uživo u emisiju Jutro na Blic, široki osmijeh preko cijelog lica, a u rukama malena kćerkica, simboličnog imena Sofija baš kao što se zvala i petnaestogodišnja djevojčica čiji je organ te 2018. dobila Ivana.

– Te 2018. godine saznala sam da imam problem sa jetrom, a iste godine mi je rečeno i da je transplantacija jetre jedini lijek. Na to nisam gledala kao na “smrtnu presudu”, bila sam u svemu tome pozitivna jer, na kraju krajeva, za moju bolest jeste postojao lijek. Ali opet, sa druge strane, u glavi mi je stalno postojala ta misao da se kod nas transplantacije ne rade često, da nema dovoljno donora i isto tako negdje sam već željela da pokušam i u inostranstvu – ispričala je tada Ivana.

Međutim, njena tadašnja doktorka Rada Ješić, nije bila za to da ja ide u inostranstvo, već da sačeka da se to uradi ovdje, pošto, kaže, nije bila baš toliko loše.

– Jer ipak, koliko god da se ne rade baš tako često transplantacije u Srbiji, mislim da skoro sve transplantacije urađene u Srbiji su 99 odsto uspješne. Nekako se radi temeljno, s ljubavlju. Ipak ste vi u inostranstvu građani nekog drugog reda i nekako mi se čini da sigurno se ne bi ophodili prema meni kao Srpkinji, kao ovde u Srbiji – rekla je Ivana.

Poziv za novi život kao na filmu

A dan kada joj je saopšteno da postoji potencijalni donor bio je kao na filmu. Tog dana Ivana ostaje bez zdravstvenog osiguranja jer je poslodavac kod kojeg je radila odjavljuje. Dok je čekala da završi sa papirologijom, pozvonio joj je telefon. Nije se javila, misleći da, ukoliko je hitno, pozvaće je kasnije. Međutim, telefon je ponovo zazvonio. Bio je to poziv iz Urgentnog centra.

Tog 6. novembra 2018.godine, dok je čekala da joj ovjere knjižicu, na drugoj strani, jedna mlada djevojka od 15 godina otišla je zauvijek. Njena porodica u najtežim momentima odlučila je da produži život nekoliko ljudi, i da im pruže svi zajedno šansu za novi život. Ivana je bila jedna od njih.

– Odlazim u Urgentni centar, tu nas troje sjedi u jednoj sobi i čeka da nam se saopšti ko je od nas najkompatibilniji za taj organ, prisjeća se Ivana.

Odmah po buđenju iz anestezije saznala ko je donor

Tog dana, sreća je bila na njenoj strani i Ivana odlazi u salu za operaciju na transplantaciju. Iako to nije praksa, Ivana je odmah po buđenju iz anestezije saznala od koga je dobila organ.

– Ja sam odmah po buđenju iz anestezije dobila i članak iz novina gdje je pisalo da je otac djevojčice Sofije donirao njene organe i ja sam od tog trenutka znala ko je meni donor. Međutim, po našem zakonu ne bi trebalo da se stupa u kontakt, zabranjeno je. I sačekala sam da se porodica meni javi, tako da nakon 8 mjeseci od moje operacije, tačnije od smrti Sofije, porodica mi se javila pa sam im poslala imejl i od tada kreće naše druženje.

Datum 6. novembar odlučila je da ne slavi kao svoj drugi rođendan iz poštovanja prema porodici preminule Sofije.

– Sada taj dan prosto sjetim se tog dana kao dana kada je bila moja operacija, taj dan je jako važan za mene, da me podsjeti koliko život treba da cijenim. Ali s druge strane ne mogu, jer baš smo u nekakvom lijepom odnosu i ne mogu, znam da su ti ljudi tog dana izgubili svoje dijete, mene su spasili mojim roditeljima i prosto ne mogu ni da zamislim koliko im je teško. Mislim, oni se nose sa svim tim, bore se, niko ne može da vrati njihovo dijete. Ali nekako znam i osjećam da moja kćerka Sofija i ja, to jest naša Sofija, ih ispunjavamo na neki način. Zato taj kontakt i postoji, zato se mi posjećujemo i vidimo i čujemo – ispričala je Ivana.

Sofija je nastradala, ali je spasila mnogo života

Sofijini roditelji su donirali sve njene organe i tim humanim činom spasili šest života. Ti ljudi su, ističe Ivana, vrlo svjesni situacije i nisu dozvolili da Sofiju bilo ko upamti po toj nesreći koja se dogodila, nego po tome što je Sofija uspjela da spase toliko života.

– Samo oni mogu da znaju kako je njima i koliko je njima teško. Sofija jeste nastradala, ali je spaseno nekoliko života, imaju još dvoje djece zbog kojih treba da žive, tako da nisu dozvolili, to mi je jednom Sofijina mama rekla, nadam se da se neće naljutiti što ću je citirati i sigurno neće, Dušica je predivna žena, rekla mi je, pošto je meni tata preminuo prije šest mjeseci, “nemoj da ti ono što si izgubila bude veće od onog što trenutno imaš”. Tako da mislim da se nekako vode time i da su ostali svjesni, iako je to najteže nešto što može da zadesi čovjeka, a to je da izgubi svoje dijete, iskrena je Ivana.

Nakon transplantacije postala majka

Danas, šest godina nakon transplantacije jetre, ova mlada žena vodi sasvim normalan život.

– Pijem lijekove svako jutro do kraja života. Ali sve drugo je potpuno normalno. Nemam nikakva ograničenja, kontrole su potpuno neinvazivne. Znači, izvadi se krv i to je to. Jednom u par godina se odrade neki pregledi i da se vidi da li su ti lijekovi uticali na neke druge organe, pošto su jako teški lijekovi. Ja sam postala majka nakon transplantacije, tako da zaista mislim da je to dovoljan dokaz da ograničenja ne postoje – zaključila je Ivana.

BONUS VIDEO: