Rodan, zdrav, razgranat i krošnjast. Rađa već više od dvanaest godina, a prije petnaestak godina Slavko ga je posijao iz sjemenke. Potom je uslijedilo kalemljenje i njegovanje mladog stabla i sve to po receptima koleginice sa posla.
„Inžinjerka Savka mi je bila stručni konsultant. Često se sjetim njenih riječi i savjeta, zato je limun ovako rodan. Beremo ga od zimus i još uvijek na njemu su desetine kilograma sočnog roda. Presađujemo ga po potrebi u veće posude. Napravili smo specijalni priključak za traktor kojim limun poslije zime iznosimo vani. Zimi bude u zatvorenom, ali u zastakljenoj i osunčanoj prostoriji,priča Slavko Vranmić, inače vitalni penzioner Zemljoradničke zadruge Gradiška.
Slavko odaje tajnu uspjeha. Kaže da su najosnovniji faktori sunce, toplota, voda i ljubav prema biljki. Biljka poput čovjeka ne smije biti izložena šoku.
-Ni jednog dana limun ne smije oskudijevati za vodom. Odmah su mu plodovi mekani. A kad ima dovoljno vode, oni su sjajni i tvrdi, i list se sjaji. On ima svoje mjesto vani, od aprila do oktobra i zimski apartman. Sve mora biti na svom mjestu. Obostrano vodimo računa jedan o drugom. On meni i porodici ne dozvoljava da se prehladimo, snabdijeva nas vitamina, a mi takođe vodimo brigu o njemu, priča Slavko Vranić.
Vranić vjeruje da kada bi postojalo takmičenje „Limunijada“, da bi on i njegov limun bili šampioni. Kaže da je nekolicini komšinica i drugim ženama po preporuci dao kalem-grančice, tako da je karakteristike svog limuna prenio i dalje po Novoj Topoli i Lijevče polju. Priznaje da muškarcima nerado daje grančice za kalemljenje i da vjeruju da u tom slučaju one neće biti rodne.
Vranići sutra slave Đurđevdan, više od pola dana su pekli pečenicu, a kaže da će i gostima sutra pokazati limun, po kome su postali prepoznatljivi.
Boško Grgić
