MNOGI OVO NE POŠTUJU Ako postite nemojte nikome da govorite

ALOONLINE.BA | Žena ∙ 22.12.22 17:41 ∙ 0

Ako hoćete da postite – postite. To ne treba da bude ničija briga.

Foto: SPC

Ne hvalite se tom činjenicom, jer sa tim prizivate iskušenje da budete spriječeni u postu.

Ako ste se odlučili da postite treba da bude samo vaša briga, a evo i zašto je to tako.

U toku je Veliki post, jedan od najzahtjevnijih u godini. Iskoristite ga da:

– Da očitite dušu i tijelo

– Da krenete iz početka

– Da se svaki dan molite

– Da svaki dan volite sebe i svoje bližnje.

Post nije dijeta i ne počinje se da biste smršali. Post nije hrana – post je molitva i suzdržavanje. Suzdržavanje od pretjerivanja svake vrste: od loših misli, zli djela, prevelike količine ića i pića… Skromnost je riječ koja najbolje opisuje post.

Ako hoćete da postite – postite. To ne treba da bude ničija briga. Ne hvalite se tom činjenicom, jer sa tim prizivate iskušenje da budete spriječeni u postu. Najbolje bi bilo da danas, pred post, izmolite „Oče naš“, zatražite od Boga snagu da izdržite post i počnete polako – dan po dan. Ne očekujte od sebe da „izgurate“ cijeli post nego počnite tako što ćete postiti prvu nedjelju, pa se pričestiti pa ako osjetite snagu nastavite drugu nedjelju, pa se pričestite.

Kroz post idite kao kroz život: polako i bez prevelikog planiranja. Vodite računa da svaki dan izgovarate ovu molitvu: „Gospode Isuse Hriste, Sine Božji, pomiluj me!“ Te magične riječi daće vam snagu da se izborite sa svim dvoumljenjima i da se učvrstite u svojoj namjeri da istrajete. Svaki put kada se pričestite imaćete osjećaj pobjede, jer vi ste pobijedili sebe! Pobijedili ste svoje slabosti prema hrani, ogovaranju, zlim mislima, lošim djelima. Pobijedili ste sve prepreke i „izdržali“ ste jednu cijelu nedjelju u čistoti i miru. Dopustite sebi da budete pobjednik.

Niko ne mora da zna da ste pobjednik, s tim će vaša pobjeda biti veća. Nekada davno desila se priča sa Ostroga koja može da bude vodilja za post: „Žena je bila na poklonjenju kod Svetog Vasilija Ostroškog i na ćivot ostavila izvjesnu svotu novca. Kada se vratila kući, u svoje selo, hvalila se okolo koliko para je ostavila tamo. Legla je uveče da spava i sanjala je kako joj Sveti Vasilije vraća novac sa riječima da taj novac njemu ne treba. Ujutru se probudila i zatekla novac ispod jastuka… Odbijena od sveca, dugo je molila za oproštaj!“

Zbog ove priče ne treba da pričamo da postimo, nego da to jednostavno činimo. Ako neko pita da li postimo, možete da potvrdite ali da ne ulazite previše u priču iz čistog straha da ta „žrtva“ ne bude ignorisana, jer na kraju krajeva treba da postimo zbog sebe, a ne zbog sela.

BONUS VIDEO: