Zašto su djeca sa karijesom birana da budu žrtvovana? 7 zanimljivih činjenica o Astecima koje najvjerovatnije niste znali

ALOONLINE.BA | Ana Dragaš | Magazin ∙ 13.08.23 18:51 ∙ 0

Baš kao i danas Asteci su išli u školu, a svi oni koji bi se istakli u nečemu su mogli da napreduju u društvu - pročitajte ovo i još zanimljivih činjenica o njima.

Asteci ili Mešici kako su sami sebe nazivali, su bili narod koji je govorio navatl jezik i koji je dominirao prostranstvima modernog Meksika od 14. do 16. vijeka. Njihovi potomci i danas žive na ovim teritorijama, s tim što su oni sada katolici i vjeruju u kult predaka. Glavni grad im je bio Tenočtitlan – moderan Meksiko Siti – i bili su poznati po tome da imaju naprednu kulturu i društvo, koje je žrtvovalo svoje podanike bogovima. Ovo su još neke zanimljivosti o njima:

1. Vjerovali su da način smrti određuje zagrobni život

Astečka mitologija otkriva da postoji Miktlan ili 13 nivoa neba na kojima borave bogovi zajedno sa dušama preminulih. Takođe, postojalo je i 9 podzemnih nivoa. U svakom od njih i u zavisnosti od načina smrti, smještane su duše preminulih, koje su potom na istom mjestu provodile 4 godine prije nego što će se reinkarnirati.

Oni koji bi umrli normalnom smrću, dobijaju kartu za raj na sjeveru – nakon čega moraju da prođu kroz devet iskušenja podzemnog svijeta. Ovo je podrazumijevalo da preminuli za 4 godine mora da prođe kroz zadatke koji uključuju obezglavljivanje, suočavanje sa ledom, zvjerima i prelazak preko planina. Stoga, ih je njihova porodica sahranjivala sa svim potrebnim stvarima za taj podvig.

Raj na istoku je bio namijenjen za one koji su umrli žrtvovanjem, ili u borbi. Raj na zapadu je bio mjesto na koje su odlazile žene koje su umrle na porođaju, dok su južni dijelovi raja bili samo za one koji su umrli na neki način koji je povezan sa vodom ili gromom – npr. udavili su se.

2. Imali su slavne sportiste

Igra loptom je bila veoma popularna među narodima Latinske Amerike, a igrala se na uskim terenu sa kosim stranama i obručima iznad zemlje. Upravo kroz njih su morale da prođu gumene lopte, koje nisu smjeli da dodirnu ni sa jednim drugim dijelom tijela sem sa kukovima, laktovima ili koljenima.

Igra je imala ritualan, ali i zabavna karakter za Asteke, a najveći teren za igru sa loptom arheolozi su do sada otkrili u njihovom glavnom gradu Tenočtitlanu. Međutim, djeca su podsticana da se bave ovim sportom, a ukoliko bi pokazala sklonost ka istom – mogla bi i profesionalno da se bave sportom i putuju u druge gradove. Kako su se prilikom ovakvih manifestacija događala i klađenja, igrači su zarađivali pare i sticali popularnost.

Španski hroničar Dijego Duran je prilikom posjete astečkim gradovima zabilježio kako su ljudi bili u stanju da prodaju sopstvenu djecu kako bi imali novca za klađenje. Ali, nakon što je 1528. godine, Kortes poslao tim igrača u Španiju da nastupi za Karla V – igra loptom postaje jedan od omiljenih sportova na svijetu.

3. Ukoliko mislite da obožavate čokoladu – čekajte da čujete kako su je Asteci doživljavali

Zrna kakaa za Asteke su imale posebnu vrijednost, u vjerskom, socijalnom i ekonomskom smislu. Ona su se koristile kao novac, i prema nekim izvorima za tri zrna je moglo da se pazari avokado, 200 zrna pasulja, cijeli zec i ćurka. S druge strane, on je bio i simbol žrtvovanja, jer ih je mahuna podsjećala na ljudsku krv.

Ali oni nikada nisu konzumirali čokoladu onako kako mi to danas činimo, već u formi pića. Španski misionari su bilježili da su se ljudi od njega napijali, a arheolozi su otkrili čak i neku vrstu klistira od keramike, koji je korišćen za unošenje napitka kroz anus. Takođe, ukus je bio dosta gorči jer kakau nije dodavan šećer.

I na kraju, kakao je bio statusni simbol. Pošto se njihova zrna nisu mogla naći na teritorijama koje su oni naseljavali, već u majanskim visoravnima, ta mala zrna su bila i svojevrstan statusni simbol nameljen eliti i najboljim ratnicima.

4. Napravili su tamnocrvenu boju

Sve dok Španci nisu pokorili Asteke, najtamnija crvena kojom su Evropljani mogli da oboje svoje plaštove i haljine je bila tzv. „madder red“. Ali, nakon što su vidjeli astečke tkanine, Španci su ih natjerali da im otkriju tajnu spravljanje ove boje. Ispostaviće se da je za nijansu bila odgovorna buba koja živi na kaktusu boljikavoj krušci. Ali posao nije bio ni malo lak, jer je bilo potrebno 70.000 ovih buba da se dobije 500 g boje.

Španci su iskoristili ovu prednost i odmah počeli da je izvoze, te ona polako postaje njihov glavni proizvod. Prodavana je samo najbogatijim ljudima i za izradu najkvalitetnijih tkanina.

5. Žrtvovali su djecu

Ukoliko postoji neki problem, to je bio znak da se bogovi moraju umiriti. Ili su bar tako Asteci vjerovali. A dodatan problem je bio taj što su bogovi bili i veoma sujetni te su „zahtijevali“ određen broj ljudi i uslove u kojima su morali da budu žrtvovani. Ukoliko se to ne ispuni, kazna bi bila loša žetva, vrijeme ili čak možda smak svijeta.

Stoga su za žrtve birani najugledniji i časniji koje su imali da ponude iz svoje zajednice. A to je nekada značilo da su i djeca birana za tu ulogu, posebno prilikom prinošenja žrtava bogu kiše Tlaloku. Vjerovalo se da su Tlaloku potrebne suze najmlađih da natopi zemlju iz koje će roditi usijevi. Vjeruje se da su zato birana djeca sa karijesom ili nekom povredom, koja će plakati nakon što ih udave.

Prema nekim izvorima jedno od petoro astečke djece je žrtvovano u ovim ritualima.

6. U školu su išli svi

Obrazovanje je bilo veoma cijenjeno među Astecima, te su određeno znanje morala da steknu sva djeca – čak i robovi. Takođe, u ranom periodu nije postojala razlika među polovima po ovom pitnaju, čim navrše 5 godina morali su da prođu kroz određenu obuku izreka i pjesmica od strane roditelja. Koje su ih potom svi redom ispitivali.

Sa navršenih 15 godina, dječaci su išli u pravu školu. U zavisnosti od statusa pohađali su ili kalmekaka – ona za ljude visokog roda ili posebno nadarene ili telpočali za obične dječake. Tamo su izučavali istoriju, geometriju, gramatiku, umjetnost, religiju ili poljoprivredu i zanat ukoliko su bili nižeg roda.

Djevojčice su za to vreme učile vještine potrebne za vođenje domaćinstva, ali i vjerske rituale, pjevanje, ples ili neki zanat. Ukoliko bi neka pokazala sklonost ka iscjeliteljskim moćima, prolazila je obuku za babice. Ali obrazovanje nije prestajalo sa godinama, a postojale su i opcije da se sa školovanjem nastavi u starijem dobu. Mnogi su tako popravili svoj položaj u društvu.

7. Imali su razvijenu farmaciju

Kao što je već rečeno obrazovanje je kod Asteka bilo veoma bitno. Jedan njegov dio su posvećivali i izučavnaju trava, ili tijela. Mnogi od ovih iscjelitelja su podsticani da nađu lijek za neku bolest u baštama. Vremenom je ovo rezultiralo brojnim otkrićima. Jedan rukopis svjedoči da su koristili preko 180 stabala ili listova biljaka za liječenje bolesti.

Jedan od njih je bio misteriozni čikalost i služio je za liječenje bola. Kasnije je otkriveno da je njegova glavna komponenta bila biljka argemona, blisko povezana sa makom, te otuda njena analgetička svojstva. Ili sok agave, koji je korišćen za čišćenje i liječeje rana, za koji je moderna medicina otkrila da je efikasan u borbi protiv određenih bakterija.

BONUS VIDEO: