Slavica Ćukteraš napustila je estradu na skoro 10 godina, a sada je progovorila o periodu koji je iza nje i šta joj se dešavalo prethodnih godina.
– Desio se život. Desilo se sve ono što se ljudima događa kada se svjetla reflektora ugase. Udala sam se, postala majka, živjela jedan mirniji, porodični život. I ne, nije mi bilo loše. Samo sam bila potrebna sebi na neki drugi način. Ali kroz sve te godine – muzika me nije napustila. Samo je ćutala u meni. I čekala trenutak da se vrati – rekla je ona i priznala da je na neki način to bio i njen bijeg.
– Oboje. Tišina je bila moj štit, ali i moj zatvor. Trebalo mi je da se sklonim, da zaliječim neke stare rane, da ponovo nađem sebe. A da budem iskrena – i da se odmorim od buke. Ne samo spoljašnje, nego i unutrašnje. Nije lako nositi se sa očekivanjima, sa životom, sa sobom. Nije lako biti jaka kad te svi gledaju kao simbol snage. Ja sam morala da se raspadnem da bih ponovo postala cijela.
Kako kaže, imala je strah da je publika zaboravila.
– Jesam. I to ogroman. Ali veći strah mi je bio da zauvijek ostanem zarobljena u tišini. Muzika je moj način disanja. Kad sam prestala da pjevam, kao da sam prestala da postojim. I kada sam prvi put ponovo stala pred mikrofon – suze su same išle. Znala sam tada: još nisam završila. Slavica sada želi istinu. I mir. I kontakt. Želim da kad neko pusti moju pjesmu, da kaže: “Ovo sam ja. Ovo je moj osjećaj.” I ako to postignem – to mi je više od svakog hita – rekla je pjevačica za Telegraf.
Borba za starateljstvo
Podsjetimo, nakon razvoda od bivšeg golmana Vladimira Avramova, Slavica je započela borbu za starateljstvo nad njihovom kćerkom Viktorijom, o čemu je otvoreno jednom prilikom govorila.
– Jako mi je teško, raspadam se! Najviše sam bila uplašena kada je to stiglo i kada je došla socijalna služba, njihova kućna posjeta, pa su tu krenule međusobne prijave. Viktorija je sada prvi razred, sve sam joj rekla, mislim da mi je to najpametniji potez što sam mogla da uradim, da ne lažem svoje dijete – rekla je ona u emisiji Ceca Šou.
BONUS VIDEO:
