Danas, kad govori o svemu što je preživjela, nema mnogo uljepšavanja. Otvoreno priznaje koliko su je bolest, strah i redovne kontrole promijenili, ali i koliko su joj pokazali ko je zaista uz nju kad je najteže. Muzika joj je ostala važan dio života i svojevrsno utočište, ali su porodica i zdravlje dobili sasvim drugo mjesto na njenoj listi prioriteta.

U razgovoru za Stil magazin, Nadežda bez zadrške govori o estradi, kolegama od kojih nije dobila podršku, majčinstvu koje joj je dalo novu snagu, kao i o lekcijama koje bi danas prenijela mlađoj verziji sebe.

Porodica kao najveći oslonac u najtežim trenucima

Kad se danas osvrnete na sve što ste prošli, koliko su vas porodica i najbliži ljudi držali iznad vode u najtežim trenucima?

Bez njih ništa u mom životu ne bi imalo smisla. Posvetili su se u potpunosti zajedničkoj borbi i mnogo mi pomažu oko djeteta, pogotovo moja majka, kojoj sam zahvalna do neba. Ništa nama bez naših majki.

Borba s rakom sigurno je promijenila vaš pogled na život. Koji je bio najteži trenutak, a šta vam je davalo snagu da nastavite dalje?

Kako da ne. Znate kako kažu, koga zmija ujede, i guštera se plaši, tako da se sad svaka sitnica kod mene pregleda najdublje. Najteži trenutak je bio taj kad sam saznala za bolest i upitala sebe: „Da li nešto može da me zaobiđe?“, bila sam bijesna na sebe. Generalno, i dalje ja nisam završila borbu, jer ću još dugo morati na redovne kontrole, ali dobro. Snaga je u porodici, definitivno. U mom slučaju, da nisam imala Tomu, koji je to sve nosio na svojim leđima, i dobre, a i one baš loše trenutke, ne znam kako bih se izborila.

Kako je bolest uticala na vašu karijeru i odnos prema muzici?

Meni je muzika pomogla u mojoj borbi s bolešću. Snimala sam nove pjesme, nastupala sam koliko sam mogla, ali sve ono što je bilo dogovoreno ja sam ispoštovala i išla na gostovanja. Iako sam možda imala teške periode, to moja publika nije osjetila na nastupima.

Da li vam je u jednom trenutku uopšte bilo važno hoćete li ponovo stati na scenu?

Naravno da mi je bilo važno, ali mi je najvažnije bilo, prije svega, da ozdravim, jer sam potrebna prvo svom sinu i porodici, pa onda muzici i sceni.

„Na estradi nemam prijatelje, došli bi mi samo na sahranu da provjere da li sam umrla“

Estrada ume da bude surova, ali ume i da pokaže ljudskost. Ko vas je od kolega iznenadio podrškom kad vam je bilo najteže, a od koga ste možda očekivali više?

Estradna surovost za mene traje od prvog mog pojavljivanja i svjedoci smo godinama da je tako. Što se tiče podrške, kao što i sami znate i vidite, ja je nisam ni vidjela ni osjetila. Godinama se prave da ne postojim, a kamoli da mi pruže podršku. Pretpostavljam da bi, kad bi čuli da sam preminula, svi došli na sahranu, ne zato što me vole nego da provjere da li je to istina.

Da li ste doživjeli razočaranje u neke ljude sa estrade, za koje ste mislili da su vam prijatelji?

Napokon sam shvatila da mi zapravo niko nije prijatelj sa estrade. Razočaranje mogu samo da doživim od svojih najbližih, za ostale ljude sam uglavnom ja ta koja pruža lijepu riječ i podršku, pogotovo kad je to najpotrebnije.

Najveća pobjeda je zdrava porodica

Kad pogledate svoju karijeru, šta vam je najveća pobjeda – pjesme i uspesi ili činjenica da ste uspjeli da ustanete poslije životnih udaraca?

Karijera je tek na uzlaznoj putanji. Napokon snimam nove pjesme koje su kvalitetne i voljela bih da one ostanu zauvijek, i poslije mene. Najveća pobjeda je moja koliko-toliko zdrava porodica. Dok imam njih, imam sve.

Da li vas je majčinstvo promijenilo?

Naravno, i to nabolje! Sama pomisao da Longo jedva čeka da nas vidi kad dođemo s puta je dovoljna, a kamoli život s našim živahnim sinkom, koji svakog trenutka gleda kako će nas nasmijati, ispuni mi dušu.

Kakvu majku želite da vaše dijete jednog dana pamti i šta je najvažnija životna lekcija koju želite da mu ostavite?

Neka me pamti kao nekoga za koga će s ponosom reći da ga je izvela na pravi put i da bi bila ponosna na njega, u kakvog je dobrog, porodičnog i čestitog muškarca odrastao, okružen samo ljubavlju i pravim prijateljima.

Kako vaspitavate sina, ko je stroži, vi ili Toma?

Kao i svi normalni porodični ljudi. Naravno, podršku imamo od naših roditelja, bez njih stvarno ne bismo mogli sve da stignemo. A inače, Toma je stroži, jer je Longu autoritet, on je tatin sin, maza...

Životne lekcije i novi muzički planovi

Postoji li nešto što danas, poslije svega što ste prošli, više nikad ne uzimate zdravo za gotovo?

Sve mi se čini da živimo od danas do sutra i stres i narušeno zdravlje uzimamo zdravo za gotovo dok se ne završi na kraju tamo gdje sam i završila. To mi je ogromna lekcija da čuvam sebe od stresa koliko je moguće, a porodica i ljubav su moji pokretač i smisao. Bez čvrstih porodičnih temelja svaki uspjeh je nemoguć, a uz porodicu uvijek ide i ljubav.

Da danas možete da razgovarate s Nadeždom koja je tek ulazila u estradni svijet, šta biste joj rekli?

Put do pakla popločan je dobrim namjerama. Sa svakim lijepo, ali ni s kim iskreno do kraja. Snimaj pjesme, štedi novac, putuj, smij se, raduj se svakom danu i čekaj tvog Tomu da dođe iz bijelog svijeta.

Nedavno ste objavili pjesmu. Da li ste zadovoljni kako prolazi i da li su u planu nove pjesme?

Planovi su da napravimo kontinuitet s novim pjesmama i želja mi je da snimim što više svojih pjesama. Jeste to mnogo teže u današnje vrijeme, pogotovo ako sve radite sami, ali izborićemo se. Pjesma „Da dušu ogolim“ jeste pjesma koja opisuje mene, moj život, a posvetila sam je svim ženama. Zadovoljna sam.