DVA SLUČAJA BRUTALNOG VRŠNJAČKOG NASILJA OSNOVACA U BANJALUCI ZA SAMO 2 DANA Ko je zakazao? Naša djeca su dobra, ali izgubljena! Problem su roditelji!
Zabrinuti roditelji kažu da je upaljen crveni alarm, nakon što su se za svega 2 dana u Banjaluci desila dva brutalna premlaćivanja djece i to ispred osnovne škole.
U utorak su se kod škole na Laušu potukla dva dječaka, jedan je pao na zemlju i ostao da leži u nesvijesti. Sve ovo posmatralo je desetak njihovih vršnjaka, koji su se razbježali kada su shvatili da dijete leži nepomično. Sreća u nesreći je da je prilikom pada izbjegao ivicu trotoara.
U srijedu je grupa od 20 djece, najvjerovatnije srednjoškolaca, opkolila četrnaestogodišnjeg dječaka, te ga je jedan od njih pretukao. Sve ovo se odigralo nedaleko od škole „Ivo Andrić“ i slučaj istražuje policija.
DJECA NISU NIŠTA KRIVA, KRIVI SU RODITELJI
Direktor OŠ „Sveti Sava“ na Laušu, Miroslav Popržen, kaže da se sve odigralo nakon nastave. Udareni dječak je pao u nesvijest, u pomoć mu je pritrčao čovjek koji se našao u blizini, odveo ga je do obližnjeg restorana, zbrinuo ga i odvezao kući.
Sve je snimila nadzorna kamera škole, te su juče obavljeni razgovori sa svjedocima.
– Škola će preduzeti sve mjere, u skladu sa protokolom o vršnjačkom nasilju. To je naša realnost i ovo se sve češće pojavljuje. Mislim da će se ovo morati sistemski riješiti. Neke zakonske regulative se moraju mijenjati. Nije sporno da svi imaju prava, ali moraju svi da nose i svoj teret odgovornosti – kaže Popržen.
NENORMALNA JE AGRESIJA U DJECI
Na posljednjem savjetu roditelja u školi na Lašu, direktor Miroslav Popržen roditeljima je govorio o primjetnom porastu nasilja, agresije, verbalnih i fizičkih obračuna, pa sve do abnormalnog uništavanje školske imovine.
– Nenormalna je agresija u djeci, ne znam čime je izazvana – kaže Popržen.
Dodaje da je na kraju isplivalo i to da među djecom od ljetos postoji neki problem i netrpeljivost nastala tokom „druženja“ u naselju.
Popržen je podvukao da djeca nisu ništa kriva, krivi su roditelji.
– Dječaci su krivi što su se potukli, ali dječiji mozak u tom dobu nije dovoljno razvijen da trezveno razmišlja ili da je svjestan mogućih posljedica. Kada god se nešto tako desi, kasnije se kaju, padaju suze, nisu oni tako zamislili da će biti… Mislim da su tu roditelji najveći problem – ističe ovaj dugogodišnji prosvjetni radnik.
Dodaje i to da posljednjih 25 godina školi su bukvalno vezane ruke.
– Mi imamo protokol postupanja u ovakvim situacijama, a on predviđa savjetodavni razgovor. Dakle, priča, i to je to. Znate koliko ovim mangupima znači ukor nastavničkog vijeća? Većinu njih to uopšte ne dotiče – kaže Popržen.
IZOSTAJE SARADNJA SA RODITELJIMA
Miroslav Popržen kaže da kod ovakvih problema, mora biti saradnje sa roditeljima. Međutim, kada su roditelji subjektivni, ili porodica disfunkcionalna, tu prosvjetni radnici dolaze u ćorsokak.
– Problem nasilja mora se rješavati sistemski i mislim da su posljednji slučajevi nasilja dovoljan okidač – kaže Popržen i dodaje da nije normalno da njih 20 dođe i tuče jednoga.
On kaže da su i policiji u ovakvim slučajevima vezane ruke, te se ponovo vraćamo na roditelje. Smatra da, ako bi se roditelju uvele visoke novčane kazne za pojedine postupke njihove djece, to bi ih, možda, i natjeralo da se bave svojom djecom.
– Mora se znati odgovornost, a kazne su posljednje. Najviše me je pogodilo kada sam gledao snimak tuče, to što njih 10 stoji i posmatra udaranje. Pitam se, gdje je tu ljudskost da ne pritrče da ih razdvoje, da ga dignu povrijeđeno dijete koje svaki dan viđaju u školi. Jedan je čak prišao i čestitao ovome što ga je udario – kaže Popržen i pita se:
– Kakve mi to ljude pravimo od naše djece?
ANĐIĆ: „VRATI KAD TE TUKU“ NIJE DOBAR PRISTUP
Prije svega, važno je naglasiti da je vršnjačko nasilje sveprisutna pojava danas i da se dešava u različitim oblicima, kaže Vladan Anđić, psiholog u osnovnoj školi u Prijedoru.
– Pored fizičkog nasilja, u školama se nerijetko susrećemo sa nasiljem u obliku zanemarivanja, verbalnim, emocionalnim i nasiljem putem interneta kojem su djeca danas najizloženija, a svima nam je jasno i zašto. Fizičko nasilje se lako uočava i na njega se najčešće reaguje istog momenta, ali mnoga istraživanja su pokazala da je fizičkom nasilju u većini slučajeva prethodilo dugotrajno verbalno nasilje gdje se reakcija iz različitih razloga odlaže – pojašnjava ovaj psiholog.
RJEŠENJE
Vladan Anđić smatra da rješenje leži u edukaciji koja se odnosi na prepoznavanje nasilja i pravovremeno reagovanje. Takođe, edukacija treba da ide i u smijeru emocionlanog opismenjavanja, promovisanja istinskih vrijednosti kao što su ljubav, empatija, poštovanje, uvažavanje…
Kao odgovor djetetu na žalbu da mu druga djeca kradu stvari, nazivaju ga ružnim imenima, udaraju ga, štipaju, guraju, od roditelja nerijetko dobiju odgovor: „Neću da te čujem više, plačljivko!“ ili „Kad te neko udari, ima da vratiš!“
Vladan Anđić kaže da često iz neznanja kako da reaguju na informaciju da je dijete žrtva nasilja, roditelji mogu da daju pogrešne smjernice.
– Dijete je potrebno da naučimo asertivnosti, da zna da se zauzme za sebe i da svoje probleme rješava samostalno – kaže Anđić.
NAŠA DJECA SU DOBRA, ALI IZGUBLJENA
Međutim, nezgoda nastaje kada dijete pogrešno protumači naše riječi i nauči da se nasilje trpi ili da se na nasilje odgovara nasiljem, jednakim ili čak jačeg intenziteta.
– Mišljenja sam da su sva naša djeca svjesna i dobra, ali izgubljena u ovom društvu od kojeg konstatno dobijaju zbunjujuće informacije na koje ne znaju kako da odgovore. Odrastaju u vremenu sa pogrešnim sistemom vrijednosti, promoviše se brza zarada naspram rada i obrazovanja, kič i šund naspram prave istinske umjetnosti i kreativnosti, ravnodušnost naspram empatije, snažan biceps naspram snažne misli. Tu negdje pronalazim uzrok svega ovoga – kaže za naš portal Anđić.
Krivca ne možemo tražiti u počiniocu, smatra on, niti sitaciju možemo opravdavati agresivnošću učenika. U ovom, i svim drugim slučajevima vršnjačkog nasilja, zakazao je čitav sistem sa svim njegovim karikama.
– Roditelji, škola, nadležne institucije – društvo u cjelini… Svi bismo trebali da preuzmemo odgovornost svoje društvene uloge i da prestanemo da liječimo simptom umjesto uzroka, a sve u cilju stvaranja nulte tolerancije na nasilje – kaže Anđić.
BONUS VIDEO: