ŠPANAC PRONAŠAO „SVOJU DJECU“ Mostarci se prepoznali na RATNIM fotografijama, svima su nagrnule SUZE na oči (FOTO)
Španski vojnik pri UNPROFOR snagama Salvador Andres Pelaez podijelio je prije nekoliko dana sjećanja u Fejsbuk grupi “Bosnia Veterans” iz tada ratom zahvaćene BiH i poželio da se poveže s djecom iz BiH koje je u tom periodu upoznao.
Nije trebalo mnogo vremena da se vijest proširi internetom i javila su se djeca s fotografije, sada već odrasle osobe.
Naime, na ratnim fotografijama sa vojnikom bili su Mostarci Sabina Šegetalo-Baralija, Zlatko Pobrić i Haris Behram. Kako javlja N1, Pobrić je stupio u kontakt s vojnikom. Šegetalo – Baralija mu je poslala poruku, na koju još s nestrpljenjem čeka odgovor. Šegetalo-Baralija se prisjeća da su se UNPROFOR-ci uvijek “vrtili” ispred zgrade s djecom.
– Davali su nam lizala, bombone, slikovnice i s obzirom na to da su znali kada će pasti granate, sakrili bi nas u transporter ili sklonili u podrume – priča Šegetalo- Baralija, djevojčica koja se nalazi u sredini fotografije koju je objavio španski vojnik.
Šta osmogodišnjaku u ratnom vihoru znači dobiti bombonu od jednog vojnika kada ni hljeba nema dovoljno, najbolje zna Haris Behram iz Mostara. Sjećanja na to mu je probudila fotografija sa španskim vojnikom Salvadorom Andrés Peláezom, koji je tražio njega i ostalu djecu s kojima se fotografisao 1993. godine u ratnom Mostaru.
– Kad sam vidio fotografiju na portalu Klix.ba i prepoznao sebe sa španskim vojnikom preplavile su me emocije. Odmah sam mu se javio i on je tražio da uključim videopoziv, što je izazvalo buru emocija i suze u očima i kod jednog i drugog – počinje priču Mostarac koji je obnovio pokidanu vezu i raduje se što će kako je kazao ovog ljeta svog dobročinitelja ugostiti u Mostaru.
Pod utiskom razgovora kaže kako ga je najviše ganula zabrinutost španskog vojnika koji je bio u mirovnoj misiji u BiH, jer ga je odmah pitao kako je i treba li mu nešto.
– Kazao mi je da nas doživljava kao svoju djecu i da nas je godinama tražio. Nije nam znao ni prava imena ni način kako da sazna jesmo li živi, gdje smo i šta radimo. Kaže da je dolazio 2018. godine ali nas na fotografijama niko do ljudi koje je pitao nije prepoznao, pa je na svu sreću sada podijelio fotografije na Fejsbuku što je vaš portal objavio i omogućio nam da obnovimo vezu. On intenzivno prati stanje u našoj zemlji i pozvao me da dođem s porodicom kod njega u Španiju, jer ne želi da ponovno proživljavamo traume. Ali sam mu ja objasnio da je u Mostaru stanje dobro i posebno ga razveselilo kada sam mu rekao da u ovom gradu svi živimo zajedno i da je moj najbolji prijatelj Hrvat Damir Beljo koji živi u drugom djelu grada – priča Haris.
Prisjetili su se i ratnih dana i trenutaka kad je sa svojim društvom iz Titove ulice po pola dana znao čekati kod UN-ovih transportera da on dođe i donese im po bombonu, jabuku ili bananu.
– Šta je tada nama značila bombona, kad ni hljeba nije bilo dovoljno to je teško opisati. Pozvao sam ga da dođe i da bude moj gost koliko god hoće. Želim mu pokazati Mostar kakav mi živimo i odvesti ga na sva lijepa mjesta. Šta god da uradim za njega ne mogu mu se odužiti za radost koju je tokom ratnog vihora on donosio meni i ostaloj djeci u Mostaru, kad nam je rejon kretanja bio svega dvjestotinjak metara i to u blizini njihovih transportera – priča Haris za Klix.ba.