NAJVEĆI POGROM SRBA POSLIJE DRUGOG SVJETSKOG RATA: 29 godina od početka hrvatske zločinačke operacije „Oluja“

ALOONLINE.BA | Vijesti ∙ 04.08.24 20:47 ∙ 0

Za Krajišnike, Oluja je zločin koji traje, jer ni do danas nisu riješili pitanja nestalih, kao ni imovinska, stečena i statusna prava, dok za srpske žrtve i dalje nema sudske pravde.

FOTO: RTRS

Danas se navršilo 29 godina od početka hrvatske vojno-policijske akcije „Oluja“, u kojoj je ubijeno ili nestalo skoro 2.000 Srba, dok ih je 220.000 protjerano iz Republike Srpske Krajine. Bilo je to najveće etničko čišćenje u Evropi poslije Drugog svjetskog rata, čije su žrtve bile 65 odsto civili, i to uglavnom starije životne dobi.

Agresija je počela žestokim udarima na sjever Dalmacije, Liku, Kordun i Baniju, iako je prostor Republike Srpske Krajine bio pod zaštitom Ujedinjenih nacija.

U Crkvi svetog Marka u Beogradu i Hramu Hrista Spasitelja u Banjaluci za Srbe stradale u „Oluji“, služen je parastos.

Vrijeme prolazi, ali ne vida rane. Sjećanja na dan kad su iščupani iz korijena i prinuđeni da sa vjekovnih ognjišta pođu u nepoznato – i danas bole Krajišnike. U koloni u kojoj se plakalo i tugovalo našao se i Nikola Malobabić, nastavnik iz okoline Gline.

– Kolona je bila nepregledna. Јa sam ostao bez benzina, pa su me vukli drugi sa traktorom. Tako sam prešao most u Dvoru na Uni, prema Novom Gradu – rekao je Malobabić.

– Život je trajao u toj koloni, u koloni su se rađala djeca, umirali ljudi, zakopavani su pored puta pa bi kasnije rodbina došla da ih sahrani po našim pravoslavnim običajima. Svašta se tu dešavalo, bilo je bombardovanja na Petrovačkoj cesti i kod Svodne – istakao je izbjeglica iz Capraga i predsjednik Udruženja „Zavičaj“ Nenad Abramović.

Osim žive glave, iz rodnog kraja nisu gotovo ništa ponijeli, jer – kako u jednu torbu ili prikolicu spakovati cijeli život i vijekove postojanja naroda kojem pripadaš? Ljubica, iz okoline Drniša nije ponijela ni dokumenta, tek jedno staro ćebe iz skloništa u kojem je bila.

– Krenuli u koloni i tako, skupljali se, sin mi je bio na ratištu na jednu stranu, muž na drugu, majku i oca sam skupljala, pješačila sam u koloni kilometre i kilometre, bilo je strašno i jezivo, ljudi su umirali, djeca su umirali, nismo imali šta jesti ni piti, ni ništa – navela je izbjeglica iz Miočića kod Drniša Ljubica Mirčetić.

– Ništa nisam ponijela, iz Radio-televizije iz Knina sam izbjegla gola i bosa, sa djetetom u ruci od sedam godina, kćerkom, a za muža i za brata i za djevera – oni su bili na frontu, ni čula ni vidjela ih nisam nego kad sam došla u Banjaluku. Roditelji su mi ostali u Plavnu kod Knina – rekla je izbjeglica iz Strmice kod Knina Draga Bačkonja.

Za Krajišnike, Oluja je zločin koji traje, jer ni do danas nisu riješili pitanja nestalih, kao ni imovinska, stečena i statusna prava, dok za srpske žrtve i dalje nema sudske pravde.

– Najbolnije je što se poslije tri decenije i dalje nije promijenio narativ – mi tugujemo, a oni slave, i nije jasno zašto, šta ima tu da se slavi ako se vidi sam karakter akcije „Oluja““da je zaista zločinačka. Ako imate ubistvo 70 odsto civila, od 2.000 ubijenih, više od 70 odsto je civila – dodala je predsjednik Udruženja nestalih i poginulih lica „Suza“ Dragana Đukić.

– Ovo je najveći ratni zločin, ovo je događaj nažalost koji ignoriše i zapadni dio međunarodne zajednice, skandalozna je činjenica da Evropa, Amerika, svijet ne pošalje jasnu poruku Hrvatskoj da je apsolutno neprihvatljivo da jedna članica EU u 21. vijeku slavi progon, stradanje, protjerivanje jednog naroda – izjavio je predsjednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta.

U Tašmajdanskom parku, na spomenik Srbima stradalim u ratovima 90-tih, položeni su vijenci i cvijeće.

– Da zaboravimo svakako nećemo, ali da barem na ovim prostorima, na kojima živi naš narod već vekovima, jednom i zasvagda pošaljemo poruku svima da više na srpskoj neslozi neće moći da igraju – naveo je gradonačelnik Beograda Aleksandar Šapić.

Parastos je služen i u Banjaluci, uz podsjećanje na stravične posljedice akcije „Oluja“.

– Gotovo sve je iseljeno, ostalo je vrlo malo starog stanovništva koje je poslije danima terorizirano, mnogi su poginuli, objekti su spaljeni. Krajina je ličila na sprženu zemlju, što je bio i jedan od ciljeva te vojne operacije – istakao je koordinator „Veritasa“ za Republiku Srpsku Јanko Velimirović.

– Ono što nam je ostalo da održimo sjećanje na taj dakle najtužniji dan, ja bih rekao, u srpskoj istoriji, da prenesemo na buduća pokoljenja – rekao je bivši ministar u Vladi RSK Slobodan Perić.

Krajišnici koji svoj zavičaj zauvijek nose u srcu, nikada ga neće preboljeti, ali život ide dalje. Poput feniksa izdigli su se iz pepela i novi život grade u Srbiji i Srpskoj. Nemamo pravo na zaborav, kažu, odlučni da istinu o srpskim stradanjima prenesu i novim generacijama, piše RTS.

BONUS VIDEO: