(VIDEO) IN MEMORIAM Ovako je govorio Slavko Gavranović
Foto: Ulje na kartonu/ Nikola Prosan 2020. godina
Nakon duge i teške bolesti na Božić nas je u 75. godini napustio Slavko Gavranović.
Bio je posljednji u nizu rijetkih genijalaca, tihih heroja, čije se bogatstvo nije mjerilo materijalnim stvarima, no dubinom misli i širinom znanja.
Slavko nije bio prodavač knjiga – bio je učitelj, filozof, prijatelj.
Govorio je desetak jezika, od kojih pet tečno, ali njegov najvažniji jezik bila je – strast.
Strast prema životu, prema književnosti, prema riječi pisanoj i izgovorenoj. S nevjerovatnim žarom citirao je stranice knjiga kao da su njegove vlastite misli.
Riječi su mu bile su britke, pronicljive, često neprijatne, ali uvijek iskrene i iz duše čovjeka koji je vjerovao u njihovu nepobitnu moć.
„Slavko Gavranović – hodajuća biblioteka, kojem su i radno mjesto i scena bile ulice i trgovi mnogih gradova. Čovjek koji nije ni pisao ni uređivao, ali čovjek koji je znao prepoznati i preporučiti dobru knjigu. Bio je čovjek nevjerovatne energije, čovjek kojem nisu trebali sagovornici, već slušaoci: sam je postavljao pitanja i davao odgovore vještim izborom i kombinovanjem dijelova onoga što je, ko zna kad i kako, uspio u tolikom obimu saznati“ kazuju oni koji su ga poznavali.
„Genijalnost je prepoznavanje makrokosmosa svijeta u mikrokosmosu vlastite duše“
„Vojnici Salamine“ Havijera Serkasa jedna je od onih koju su studenti čitali zbog Gavranovića, a on je želio da ga baš to djelo prati na vječnom putovanju.
Slavko Gavranović bio je svjetionik u svijetu koji sve više tone u površnost.
Bio je „posljednji genijalac na Balkanu“, čovjek koji je dokazao da ljubav prema znanju i knjigama može biti veći pokretač od svega što ovaj svijet nudi.
Njegova „katredra“ u banjalučkom kampusu ostala je prazna, poput onih novih „blebana“ koji dolaze, kako bi to rekao Slavko.
BONUS VIDEO:
Vijesti
vremenska prognoza
Sarajevo
Banja Luka
Mostar
Tuzla
Bihać
Bijeljina
Zenica
Prijedor
Pale
