(FOTO) RUSKI PUKOVNIK SA KOZARE MARŠIRA KA STOTOJ Vlado Zrnić najavio da u maju kreće ka zavičaju

Aloonline.ba | Ana Dragaš | Vijesti ∙ 14.04.25 22:31 ∙ 0

Prvi dolazak u rodni Turjak uslijedio je nakon dvadeset godina. Bila je to 1966. godina.

FOTO: BOŠKO GRGIĆ

Otišao je kao dječak iz rodnog Turjaka u partizane, pod okrilje planine Kozare. Po završetku rata obreo se u Sovjetskom savezu, na doškolovavanju, gdje ga je poslala tadašnja Jugoslovenska narodna armija.

Zategnuti odnosi zbog Rezolucije Informbiroa spriječili su njegov povratak u Jugoslaviju. Nastavio je usavršavanje u Moskvi, gdje je s najvećim uspjehom završio visoke vojne škole.

Prvi dolazak u rodni Turjak uslijedio je nakon dvadeset godina. Bila je to 1966. godina.

„Sanjao sam svoj Turjak, Kozaru, ptice, drveće… Stalno sam drugarima pričao o Kozari pa su mi po mojoj planini dali i nadimak Vlado Kozara. Neopisiv je doživljaj nakon tolikih godina zagrliti brata i sestru“ kazao je svojevremeno pukovnik Zrnić.

Ostao je u Rusiji, do dana današnjeg i postigao nevjerovatan uspjeh u briljantnoj vojničkoj karijeri.

Vlado Zrnić, ili Zrnič, kako se piše u Rusiji bio je pilot u 645. jurišnom i 916. lovačkom puku sovjetskog vazduhoplovstva. Ovaj ratni veteran bivši je profesor na Komandnoj akademiji “Jurij Gagarin” u Moskvi, a kao doktor tehničkih nauka, pisao je udžbenike i priručnike o nuklearnom i konvencionalnom naoružanju avijacije.

I u desetoj deceniji života često dolazi u rodni Turjak, prelijepo selo u gradiškom Potkozarju.

Njegova nećakinja Duška Čikić kaže da se raduje ponovnom susretu sa ujakom Vladom.

„Ujak je u februaru napunio 95 godina. Za mjesec dana, 16. maja, dolazi sa kćerkom Jelenomnama u goste. Odsjedaju ovdje kod mene u Gradišci, a potom odlaze kod ostale familije. Naša familija je brojna i složna i on nam uvijek savjetuje da budemo složni i pazimo jedni na druge“, priča Duška.

Pukovnik Vlado Zrnić redovno, kad dođe u Gradišku, posjeti i lokalnu zajednicu, ode na Mrakovicu, posjeti Banja Luku i razgovara sa ljudima o strahotama rata u kome je bio kao golobradi dječak.

Memorija mu je poput kompjutera, upustiti se sa njim u razgovor o tadašnjem i sadašnjem odnosu snaga na Balkanu, privilegija je. Od pukovnika Vlade Zrnića uvijek se čuje originalna priča, isprepletena velikim iskustvom i znanjem.

O njemu je i snimljen film „Ruski oficir sa Kozare“, a pukovnik Vlado je autor brojnih knjiga, među njima su i one o Kozari, iz koje je otišao kao dječak, i o kojoj svakodnevno priča prijateljima u dalekoj Moskvi. Napisao je i autobiografsku knjigu „Kozara“, i kako kaže želio da se oduži barem amlo svom zavičaju.

I novinari se raduju novom susretu sa ruskim pukovnikom sa Kozare, jer je neobično predusretljiv u svakom susretu sa njima.

Boško Grgić

Pridružite se našoj Viber zajednici