Le Monde: Šest pitanja koja nameće isporuka teških tenkova Kijevu

ALOONLINE.BA | Svijet ∙ 30.01.23 21:23 ∙ 0

Ukrajinski saveznici odlučili su Ukrajini isporučiti njemačke i američke tenkove a francuski list Le Monde analizirao je ovakav potez kroz šest pitanja.

foto: ilustracija

Ukrajinski saveznici konačno su odlučili isporučiti toj državi njemačke tenkove Leopard i američke teške tenkove Abrams koje je tražila mjesecima. Njemačka je pojasnila da čini ono što je “potrebno” kako bi podržala Kijev, ali da nastoji spriječiti “eskalaciju” sukoba koji bi mogao dovesti do “rata između Rusije i NATO-a”. Međutim, predaja ovih tenkova Ukrajini mogla bi promijeniti tok rata, uz rizik da se saveznici Kijeva direktno uključe u sukob.

Osvrćući se na ovu odluku, francuski list Le Monde analizirao je ovakav potez kroz šest pitanja, počevši od toga koje zemlje će sprovesti ovu odluku te količinama koje će biti poslane, a zatim i razmjerima njenog utjecaja i posljedicama koje mogu proizaći iz svega toga.

1. Koje zemlje planiraju poslati teške tenkove i u kojim količinama?

List je istaknuo da su Sjedinjene Američke Države izjavile kako su spremne isporučiti oko 30 tenkova Abrams, a Njemačka se na kraju obavezala predati 14 tenkova Leopard iz zaliha svoje vojske (Bundeswehr). Također je dopustila zemljama koje imaju tenkove Leopard i koje su spremne predati ih da to i učine. London je, pak, najavio da će isporučiti 14 teških tenkova tipa Challenger 2 za ukrajinsku vojsku, dok Francuska razmatra mogućnost da isporuči tenkove Leclerc, unatoč oklijevanju.

2. Mogu li te isporuke biti odlučujuće na terenu?

List navodi, u zajedničkoj analizi Jean-Philippe Lefief i Sandre Favier, da najava isporuke teških tenkova Ukrajini predstavlja prekretnicu u međunarodnoj podršci Kijevu, jer ti tenkovi, kako je rekao glavni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg, mogu promijeniti tok rata i pomoći Ukrajincima do “pobjede”.

Međutim, do sada najavljene količine još uvijek su premale da bi imale stvarni učinak na terenu, a njihova isporuka će potrajati. Osim toga, neophodno je obučiti ukrajinske snage za korištenje tenkova, budući da je bivši američki general Mark Hertling upozorio da Ukrajinci moraju steći sposobnosti i tehničko znanje da bi upravljali tenkovima i uspješno ih održavali kako bi bili efikasni.

3. Zašto je ukrajinskim saveznicima trebalo toliko dugo da pristanu na ove isporuke?

List je istaknuo da je dugo oklijevanje zapadnih saveznika Ukrajine s isporukom teških tenkova posljedica činjenice da bi to moglo promijeniti tok rata. Prema tome, plaše se da će Moskva ovakav potez smatrati direktnim učešćem u ratu s njihove strane. Osim toga, Njemačka je posebno zabrinuta za svoje odnose s Moskvom, i ne želi da samo njeni tenkovi budu isporučeni Ukrajini, stoga je uvjetovala da Sjedinjene Američke Države također pošalju svoje teške tenkove.

4. Po čemu se ovi tenkovi razlikuju od oružja koje su već isporučili ukrajinski saveznici?

Ukrajina je od početka rata tražila da joj se isporuče tenkovi, na što su zemlje istočne Evrope odgovorile i dale joj tenkove naslijeđene iz bivšeg Sovjetskog Saveza. Moskva to nije doživjela kao neprijateljski čin, s tim da su zapadni tenkovi mnogo jači od toga.

Njemački tenkovi Leopard, američki Abrams, francuski Leclerc i britanski Challenger nazivaju se “teškim” tenkovima, a namijenjeni su borbi visokog intenziteta. Uloga im je probijanje neprijateljske odbrane, jer su teški između 55 i 65 tona i sastoje se od vrlo debelih oklopa koji ih štite od mnogih napada.

Ovi tenkovi su opremljeni topom velikog kalibra, a mogu nositi između 40 i 55 granata. Opremljeni su termalnim kamerama i mogu precizno gađati noću i na velikim udaljenostima. Istovremeno prikupljaju i prenose informacije preko kompjuterskih sistema koji se nalaze u njima.

5. Mogu li se ove isporuke tenkova smatrati jednim od oblika zajedničke borbe?

List je upozorio da isporuka vojne opreme zemlji u ratnom stanju ne predstavlja čin neprijateljstva u skladu s pravom oružanih sukoba, koje se temelji na nekoliko tekstova, između ostalog na Ženevskim konvencijama.

Julia Grignon, stručnjakinja za pravo oružanih sukoba na Institutu za strateška istraživanja, napisala je da finansiranje, opremanje i pružanje informacija i obuke snagama neke države “ne čini da država koja to poduzima ima status strane u međunarodnom oružanom sukobu, a samim tim i zaraćene države.” Naprotiv, to spada u okvire kolektivne samoodbrane, smatra Bruno Tertrais, zamjenik direktora Fondacije za strateška istraživanja.

Novinar Marc Simo piše: “Ne postavlja se pitanje predstavlja li ova akcija sama po sebi ratni čin, budući da je pravo oružanog sukoba dvosmisleno u ovom području, ali je vjerojatno da će ga Kremlj tako protumačiti.”

6. Koje su to ruske crvene linije?

Ruski predsjednik Vladimir Putin jasno je dao do znanja da bi svaki pokušaj nametanja zone zabrane leta, na čemu je Kijev ranije insistirao, bio protumačen kao korak prema oružanom sukobu s “ozbiljnim posljedicama za Evropu i svijet”, postavljajući time crvenu liniju.

Moskva je, takođe, smatrala da su međunarodne sankcije jednake “objavi rata”, iako nije priznala da je u ratu s Ukrajinom, već službeno samo provodi “specijalnu vojnu operaciju”.

BONUS VIDEO: